Hrvatski na maturi

Hrvatski na maturi

Kupi priručnik

Pravopis

Glasovi i skupine glasova

Glas č

Glas č pojavljuje se:

– u riječima kojima postanak nije vidljiv: čarapa, čaša, četiri, činovnik, čist, čitati, ključ

– u anglizmima: čarter, čip, meč, sendvič

– u sufiksu -kojim završavaju neka slavenska prezimena (patronimi): (Akakij) Akakijevič (Bašmačkin), (Fjodor) Mihajlovič (Dostojevski), (Rodion) Romanovič (Raskoljnikov)

– u oblicima i izvedenicama prema c i k u korijenu ili osnovi riječi:

baciti

bačen

lovac

lovče, lovčev, lovački

mrak

mračan, mračnjak

srce

srčani

učenik

učeniče, učenički

vikati

vičem... viču

– u sufiksima:

-ač

svirač

-čić

patuljčić

-ičast

plavičast

-čanin

Dubrovčanin

-ič

branič, gonič, ribič, vodič

-ički

turistički

-čica

cjevčica

-ičar

rizničar

-ačke

naglavačke

Glas ć

Glas ć pojavljuje se:

– u riječima kojima postanak nije vidljiv: kći, kuća, mećava, moć, noć, sinoć, svećenik, šećer

– u infinitivu glagola na -ći: leći, peći, pomoći, reći, sjeći, teći

– u oblicima glagola htjeti: hoću, hoćeš, hoće, hoćemo, hoćete, hoće; ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će

– u glagolskome prilogu sadašnjem: čitajući, gledajući, pjevajući, promatrajući, skačući

– u sufiksu -, kojim završavaju mnoga hrvatska prezimena: Andrić, Kovačić, šimić, Vidrić

– u oblicima i izvedenicama prema t i đ u korijenu ili osnovi riječi:

starost

starošću

kretati

krećem... kreću

ljut

ljući

smeđ

smećkast

– u sufiksima:

-ać

srndać

-oća

slatkoća

-čić

žapčić

-aći

pisaći

-ić

stolić

-eći

teleći

Glas

Glas pojavljuje se:

– u turcizmima: džamija, džep, džezva

– u anglizmima: džem, džemper, džins, džip

– u sufiksu -džija: buregdžija, galamdžija

– ispred b prema osnovnome č zbog jednačenja po zvučnosti: jednadžba (jednač + ba), narudžba (naruč + ba), svjedodžba (svjedoč + ba).

Glas đ

Glas đ pojavljuje se:

– u riječima kojima postanak nije vidljiv: anđeo, đon, đurđica, hrđa, lađa, smeđ, smuđ

– u oblicima i izvedenicama prema osnovnome d:

glad

glađu

grozd

grožđe, grožđani

mlad

mlađi

sagraditi

sagrađen

Glas j

Glas j pojavljuje se:

– između dvaju samoglasnika: ideja, matineja, milijun, socijalist

– u imperativu: dobij, nalij, pij, popij, razbij

NE

DA

dobi

dobij

popi

popij

razbi

razbij

– u sklonidbi riječi i tvorbi posvojnih pridjeva od riječi koje završavaju na:

-i

G alibija, D alibiju (< alibi); G taksija, D taksiju (< taksi); G Tonija, D Toniju (< Toni)

-io

G Marija, D Mariju (< Mario); G radija, D radiju (< radio)

-ia

G Lucije, D Luciji (< Lucia); G Marije, D Mariji (< Maria)

Glas j umeće se između osnove i nastavka u oblicima riječi koje na [i] završavaju u IZGOVORU. To znači da strana imena moramo IZGOVORITI kako bismo znali kako ih napisati. Ime Johnny i prezime Vigny završavaju glasom [i] iako im je u zapisu završno slovo y. Svim se stranim imenima koja završavaju glasom [i] u sklonidbi i tvorbi posvojnih pridjeva umeće j između osnove i nastavka:

N

Alighieri

Giovanni

Valéry

de Vigny

G

Alighierija

Giovannija

Valéryja

de Vignyja

D

Alighieriju

Giovanniju

Valéryju

de Vignyju

A

Alighierija

Giovannija

Valéryja

de Vignyja

V

Alighieri

Giovanni

Valéry

de Vigny

L

Alighieriju

Giovanniju

Valéryju

de Vignyju

I

Alighierijem

Giovannijem

Valéryjem

de Vignyjem

Prezime Boccaccio ne završava skupinom glasova io. To se ime izgovara [bokačo]. Stoga se oblici imena Boccaccio pišu bez j između osnove i nastavka: G Boccaccia, D Boccacciu..., a posvojni je pridjev Boccacciov. U prezimenu Hemingway y se čita kao j, pa se između osnove i nastavka u oblicima toga prezimena ne umeće j: G Hemingwaya, D Hemingwayu, A Hemingwaya, V Hemingwayu, L Hemingwayu, I Hemingwayem.

Prezime Camus [kami] i ime Denis [deni] također u izgovoru završavaju glasom [i]. I oblici toga prezimena i imena pišu se tako da se prije padežnoga nastavka umetne j:

N

Camus

Denis*

G

Camusja

Denisja

D

Camusju

Denisju

A

Camusja

Denisja

V

Camus

Denis

L

Camusju

Denisju

I

Camusjem

Denisjem

*Drugo je ime Denis koje se čita [denis] i sklanja ovako: G Denisa, D Denisu, A Denisa, V Denise, L Denisu, I Denisom.

Glas j ne pojavljuje se:

– u glagolskome pridjevu radnome muškoga roda glagola na -jeti (npr. htjeti, voljeti, visjeti):

NE

DA

htjeo

htio

visjeo

visio

voljeo

volio

O odnosu glagola na -iti i -jeti vidi u poglavlju Glagolski pridjev radni.

Jednačenje glasova po zvučnosti

Ako se zvučni suglasnik nađe ispred bezvučnoga, zvučni se suglasnik mijenja u bezvučni.

Z + B > BB

Ako se bezvučni suglasnik nađe ispred zvučnoga, bezvučni se suglasnik mijenja u zvučni.

B + Z > ZZ

bezvučni

p

t

k

s

š

č

ć

c

h

f

zvučni

b

d

g

z

ž

đ

-

-

-

U skladu s tim piše se: natporučnik, niska, pothodnik, potpaliti, prethoditi, ropstvo, svjedodžba, svadba, teška.

Jednačenje po zvučnosti ne bilježi se:

 – kad je d ispred:

s

gradski, predsjednik, predstava

š

odšetati, odškrinuti

c

odcijepiti, podcrtati

č

odčepiti, podčiniti

– iza prefiksa ispod- i iznad- : ispodprosječan, iznadprosječan

– u riječima podtekst, podtip, podtočka i uzšetati se.

Jednačenje glasova po mjestu tvorbe

Nenepčani (nepalatalni) suglasnici s, z, h ispred nepčanih (palatalnih) suglasnika š, ž, ć, č,, đ, lj, nj, j prelaze u suglasnike š, ž, š:

nenepčani

s

z

h

nepčani

š

ž

š

U skladu s tim izgovara se i piše: grožđe, oraščić, ražalostiti, snalažljiv.

Zubni suglasnik n prelazi u dvousneni suglasnik m ispred dvousnenoga suglasnika b: činiti čimbenik, obrana – obrambeni, prehrana – prehrambeni, stan stambeni.

Jednačenje po mjestu tvorbe ne bilježi se na granici osnova: jedanput, stranputica.

Ispadanje glasova

Kad se dva ista suglasnika nađu jedan do drugoga, najčešće se izgovara i piše samo jedan: bez+zvučan bezvučan, pred+dvor+je predvorje.

Izgovaraju se i pišu udvojeni suglasnici:

– u superlativu pridjeva i priloga kojima komparativ počinje glasom j: najjači, najjednostavniji, najjužniji

– u nekim složenicama: naddržavni, preddiplomski, poddijalekt, izvan­na­stavni, nuzzarada.

U izgovoru oblika imenica na -tak, -tac, -dak i -dac ispadaju suglasnici t i d. Tako se množina imenica zadatak i napredak izgovara [zadaci] i [napreci]. Međutim, to se ispadanje NE bilježi u pismu, pa se množina tih imenica zapisuje zadatci i napredci. S t i d treba zapisivati i množinu ostalih imenica koje završavaju na -tak, -tac, -dak i -dac: curetakcuretci, kutakkutci, metakmetci, otpadakotpadci, podatakpodatci, privitakprivitci, trenutaktrenutci itd.

jd.

mn.

jd.

mn.

jd.

mn.

jd.

mn.

N

zadatak

zadatci

svetac

svetci

otpadak

otpadci

sudac

sudci

G

zadatka

zadataka

svetca

svetaca

otpatka

otpadaka

sudca

sudaca

D

zadatku

zadatcima

svetcu

svetcima

otpatku

otpadcima

sudcu

sudcima

A

zadatak

zadatke

svetca

svetce

otpadak

otpatke

sudca

sudce

V

svetče

svetci

sudče

sudci

L

zadatku

zadatcima

svetcu

svetcima

otpatku

otpadcima

sudcu

sudcima

I

zadatkom

zadatcima

svetcom

svetcima

otpatkom

otpadcima

sudcem

sudcima

D i t bilježe se i u:

– posvojnim pridjevima od imenica na -tak, -tac, -dak i -dac: očevidčev, sudčev, svetčev

– umanjenicama od tih imenica i imenica na -tka: krletčica, otpadčić, podatčić, zadatčić.

U oblicima imenice otac bilježi se t: G oca, D ocu, A oca, V oče, L ocu, I ocem. T se ne bilježi ni u pridjevu očev.

Ije/je/e

Neke riječi imaju dug odraz jata i pišu se s ije, npr.: bijel, cvijet, dijete, lijep, mlijeko, osmijeh, razumijevanje, riječ, svijet, tijelo.

Neke riječi imaju kratak odraz jata i pišu se s je, npr.: čovjek, medvjed, mjesto, savjest, sjena.

Do zamjene ije s je ili e dolazi:

u nesvršenim glagolima na

-ivati, -avati

obavijestiti – obavještavati/obavješćivati, ocijeniti –
ocjenjivati, osvijetliti – osvjetljavati/osvjetljivati,
upotrijebiti – upotrebljavati

u komparativu i superlativu pridjeva i priloga

bijel – bjelji – najbjelji, lijep – ljepši – najljepši,
lijepo – ljepše – najljepše

u imenicama ženskoga roda s proširenom osnovom u G mn.

popijevka – popjevaka, pripovijetka – pripovjedaka
 (uz pripovijetka i pripovijetki)

u tvorbi (često)

cijev – cjevčica (ali cijevka), cvijet – cvjetić (ali cvijetak), lijep – ljepuškast, ocijeniti – ocjenjivač,
ozlijediti – ozljeda, plijeniti – pljenidba, rijeka – rječica

Do zamjene je s ije dolazi:

u oblicima glagola sjeći i glagola izvedenih od glagola sjeći

sjeći – siječem, presjeći – presiječem

u nesvršenim glagolima (prema svršenima)

doliti – dolijevati, dospjeti – dospijevati,
odoljeti – odolijevati, razumjeti – razumijevati,
zastarjeti – zastarijevati

Glagoli koji u osnovi imaju riječi mjesto, mjera, sjesti i sjena nikad se ne pišu s ije: namjestiti, namještati, smjestiti, smještati, izmjeriti, mjeriti, odmjeriti, odmjeravati, zamjeriti, zamjerati, sjesti, sjedati, presjesti, presjedati, zasjeniti, zasjenjivati, osjenčati, sjenčati.

U pridjevu trpnome uvijek je odraz jata isti kao u infinitivu:

INFINITIV

Pridjev trpni

cijeniti

cijenjen

ocijeniti

ocijenjen

primijeniti

primijenjen

unaprijediti

unaprijeđen

Razlikuje se slijedeći, svijetleći (prilozi) od sljedeći, svjetleći (pridjevi):

PRILOZI

PRIDJEVI

Slijedeći Emmu, došao je do hotela.

Sljedeći će put razboritije postupiti.

Svijetleći pred sobom, išao je kroz šumu.

Kupio je svjetleći ukras za sobu.

Iza pokrivenoga r (glasa r kojemu prethodi suglasnik iza kojega nije morfemska granica) treba izgovarati i pisati e, a ne je u tvorenicama od riječi brijeg (bregovit, brežuljak), krijepiti (krepak, krepost), strijela (strelica, streljivo), vrijediti (vredniji, vrednovanje) itd. Treba izgovarati i pisati pogrešan, pogreška, pogrešno (a ne pogrješan, pogrješka, pogrješno).

Iza pokrivenoga r može se izgovarati i pisati i e i je:

– u množini imenica poput brijeg, crijep i grijeh: bregovi i brjegovi, crepovi i crjepovi, grehovi i grjehovi

u izvedenicama od riječi grijeh (osim riječi pogrešan, pogreška i pogrešno): bezgrešan i bezgrješan, grešnik i grješnik

– u izvedenicama od glagola spriječiti i unaprijediti: sprečavati i sprječavati, sprečavanje i sprječavanje, unapređivati i unaprjeđivati, unapređivanje i unaprjeđivanje.

Veliko i malo početno slovo

Velikim se početnim slovom pišu:

– imena i prezimena ljudi, imena gradova, država, ustanova, ulica, trgova itd.: Marko Marulić, Zagreb, Hrvatska, Institut za arheologiju, Ulica senjskih uskoka, Trg bana Josipa Jelačića

posvojni pridjevi (pridjevi na -ov, -ev, -in) izvedeni od imena i prezimena: Markov, Marulićev, Voltaireov, Balzacov, Hugoov, Kafkin

– imena ratova, bitaka, buna itd.: Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat, Francuska revolucija, Krbavska bitka, Seljačka buna, Domovinski rat

– sve riječi osim prijedloga i veznika u višerječnim imenima:

naseljenih mjesta

Dugo Selo, Sveti Petar u šumi, Velika Mlaka

država

Republika Hrvatska, Sjedinjene Američke Države

kontinenata

Južna Amerika, Sjeverna Amerika

– samo prva riječ u ostalim višerječnim zemljopisnim imenima: Boka kotorska, Dalmatinska zagora, Dugi otok, Hrvatsko zagorje

– imena stanovnika naseljenih mjesta, područja, država, kontinenata: Bavarac, Brođanka, Europljanin, Francuz, Nijemac, Njemica, Slavonac, Splićanka, Zagrepčanin.

Malim se početnim slovom pišu:

– nazivi pokreta i smjerova te povijesnih razdoblja: futurizam, hrvatska moderna, klasicizam, manirizam, realizam, renesansa, romantizam, srednji vijek

– odnosni pridjevi (pridjevi na -ski, -ni i -ji) izvedeni od imena: božićni, europski, francuski, hrvatski, uskrsni; bodlerovski, donkihotovski, kafkijanski, kamijevski, matoševski, šekspirovski

sveti, sveta ili sv. uz ime svetca ili svetice: sveti Stjepan, sv. Petar, crkva svetoga Petra, sveta Barbara, crkva sv. Ane

ime

posvojni pridjev

odnosni pridjev

Čehov

Čehovljev

čehovljevski

don Quijote

don Quijoteov

donkihotovski

Hugo

Hugoov

igoovski

Kafka

Kafkin

kafkijanski

Shakespeare

Shakespeareov

šekspirovski

Werther

Wertherov

verterovski

Treba razlikovati:

djelo

lik

Dundo Maroje

dundo Maroje

Otac Goriot

otac Goriot

Krčmarica Mirandolina

krčmarica Mirandolina

Pravopisni znakovi

Točka

Točka se piše na kraju izjavne rečenice.

Točka se piše uz redne brojeve bez obzira na to je li riječ o arapskome ili rimskome broju: 1. poglavlje, 15. travnja 2014., futur II., kondicional I., Petar Krešimir IV.

Zarez

Zarez se piše:

u inverziji (u poretku zavisna surečenica – glavna surečenica, kad je ime ispred prezimena itd.)

Ako me voliš, dođi.

Bovary, Charles

pri rečeničnome umetanju

Lotta je, nije jasno zašto, otvorila prozor.

iza vokativa

Phoebe, čuješ li me?

ispred veznika suprotnih rečenica (a, ali, nego*, no, već)

Ona pjeva, a Lovro je promatra.

Htjeli smo doći, ali smo zaboravili.

Nije se naljutio, nego je umoran.

ispred veznika zaključnih rečenica (dakle, zato, stoga)

Bila je pametna, zato su je ljudi voljeli.

ispred veznika isključnih rečenica (samo, samo što, jedino, jedino što)

Svi su otišli, samo je Eugène ostao.

ispred tj.

Postigli su mnogo, tj. više od očekivanoga.

* Zarez se piše ispred nego i u rečenicama suprotnoga značenja kojima se izriče gradacija (nije… nego, ne samo da nije… nego): Nije bila samo lijepa, nego i pametna.

Zarez se ne piše:

u poretku glavna surečenica – zavisna surečenica

Volio ju je jer je bila pametna.

Došao je na večeru iako ga nisu pozvali.

ispred veznika sastavnih surečenica* (i, pa, te, ni, niti)

Ona je lijepo svirala i dobro pjevala.

Ušao je te ga pozdravio.

iza priložnih oznaka kad njima počinje rečenica

Sutra u pet sati dođi k meni.

ispred nego koji je komparativna čestica

Ona je bila bolja nego on.

na kraju redaka u uspravnome nabrajanju

Struktura sastavka uključuje:

– uvod u temu

– razradu teme

– zaključak.

ispred itd.

Znao je engleski, njemački, francuski itd.

* Ispred veznika sastavnih rečenica piše se zarez ako su surečenice u odnosu uzroka i posljedice: Pao je hodajući prema trgu, pa je završio u bolnici.

Crtica i spojnica

Crtica i spojnica razlikuju se:

– po duljini: spojnica je kraća (-), a crtica dulja (–)

– po bjelinama: oko spojnice nema bjelina (npr. spomen-ploča), a bjeline se nalaze s obiju strana crtice (npr. utakmica Dinamo – Hajduk).

Spojnica se piše:

u polusloženicama

spomen-ploča, remek-djelo,
povijesno-zemljopisni

pri dodavanju padežnoga ili tvorbenoga nastavka pokrati

u EU-u, EU-ov (ne: EUu, EUov)

O značenju spojnice u imenicama i pridjevima vidi u poglavlju Sastavljeno i nesastavljeno pisanje. Vidi i poglavlje Sklonidba pokrata.

Spojnica se ne piše pri dodavanju padežnoga ili tvorbenoga nastavka stranim imenima:

NE

DA

Giovanni-ja, Giovanni-jev

Giovannija, Giovannijev

Schiller-a, Schiller-ov

Schillera, Schillerov

New York-a

New Yorka

Crtica se piše:

za označivanje odnosa ‘od do’

autocesta Zagreb – Karlovac, 1955. – 2005.

za označivanje odnosa dviju strana

pregovori Hrvatska – EU, utakmica Dinamo – Hajduk

pri uvođenju redaka u uspravnome nabrajanju:

Govor ima trodijelnu strukturu:

– uvod

– središnji dio

– završnu riječ.

Crtica znači ‘od do’, pa je pogrešno umjesto nje upotrebljavati spojnicu ili uz nju upotrebljavati jedan od tih prijedloga:

NE

DA

18-20 godina

18 – 20 godina

od 2009. – 2011.

2009. – 2011.

Navodnici

Navodi (citati) pišu se u navodnicima. Znak „ označuje početak navoda, a znak ” njegov završetak. Jednostruke navodnike (‘ ’) pri navođenju ne treba upotrebljavati osim ako je riječ o navodu unutar navoda: Bio je s njom kad je rekla: „Otac mi je kazao: ‘Stalo mi je samo do vaše sreće!’”

Ako je u nazivu škola ili drugih ustanova ime u nominativu, ono se piše u navodnicima i ne sklanja se: Osnovna škola „Dragutin Tadijanović”, G Osnovne škole „Dragutin Tadijanović”. Ako je ime u genitivu, piše se bez navodnika: Osnovna škola Dragutina Tadijanovića.

Ako su riječi u navodnicima na kraju rečenice, najprije se pišu navodnici pa točka (npr.: Završio sam Osnovnu školu „Dragutin Tadijanović”.), a ako je navedena cijela rečenica, stavlja se točka pa navodnik (npr. Rekao je: „Žao mi je.”).

Pravopisni znakovi u navođenju

Pri navođenju treba voditi računa o pravopisnim znakovima. U rukom pisanome tekstu navod se donosi u navodnicima („”).

„Ne znam gdje smo”, rekao je otac.

„Gdje smo?” upitao je otac.

„Ne prilazi!” povikao je.

Otac je rekao: „Ne znam gdje smo.”

Otac je upitao: „Gdje smo?”

Povikao je: „Ne prilazi!”

„Ne znam gdje smo”, rekao je otac i dodao: „Nemojte se bojati.”

„Gdje smo?” upitao je otac i nastavio: „Nemojte se bojati.”

„Ne prilazi!” povikao je i zaprijetio: „Ni koraka bliže!”

„Ja se”, rekao je, „ničega ne bojim.”

„Petre,” pozvao me, „dođi bliže!”

„Nisam se snašao,” rekao je, „žao mi je.”

U računalno pisanome tekstu upotrebljavaju se navodnici ili crtice.

Bjelina

Bjelina se piše:

iza točke, uskličnika ili upitnika na kraju rečenice

Rekla mu je da dođe. Došao je.

Jesi li mu rekla da dođe? Ne želi doći bez poziva.

Reci mu da dođe! Ne želi doći ako ga ne pozoveš.

iza zareza ili točke sa zarezom

Ana pjeva, a Marko pleše.

Ne znam što mu je; ne javlja se, ne piše.

između broja i znaka mjerne jedinice ili znaka za postotak (%)

3 m, 17 h, 30 %

s obiju strana crtice

utakmica Rijeka – Osijek

1960. – 1972.

između rednih brojeva koji označuju dan, mjesec i godinu

1. 4. 2013. (bolje: 1. travnja 2013.)

Bjelina se ne piše:

između zagrada i teksta u zagradama

Rekla mu je (nije joj povjerovao) da će doći.

između navodnika i teksta u navodnicima

Rekao je: „Već je pet sati.”

između dvaju pravopisnih znakova

Rodio se 1932., a umro 1977. godine.

Sastavljeno i nesastavljeno pisanje

Imenice

Sastavljeno se pišu zanijekane imenice: neznanje, neugoda, nepamet.

Sastavljeno se pišu imenice tvorene prefiksoidima:

audio

audiotehnika, audiouređaj, audiovrpca

auto

autoklub, autopraonica

bio

bioproizvod, biouzgoj

eko

ekogospodarstvo, ekoproizvod, ekouzgoj

foto

fotoaparat, fotoklub

moto

motoutrka

radio

radioveza, radiopostaja

video

videovrpca, videosnimka

Sa spojnicom se pišu:

– imenice koje se sastoje od dvaju dijelova od kojih se prvi dio ne sklanja: remek-djelo, spomen-ploča

– imenice koje u prvome dijelu imaju jednoslovnu kraticu ili oznaku: C-dur, c-mol, e-pošta, o-noge.

Bez spojnice se pišu:

– izrazi koji se sastoje od višeslovne pokrate i imenice: PEN klub, SF roman, TV pretplata, USB memorija

– izrazi u kojima je prvi dio nesklonjivi pridjev: bež suknja, drap hlače.

Nesastavljeno se pišu prijedlog u i lokativ imenice red u izrazu biti u redu, npr.: To nije u redu. Više o odnosu imenica sa spojnicom i izraza pridjev + imenica vidi u poglavlju Imenica sa spojnicom / pridjev + imenica.

Pridjevi

Sastavljeno se pišu zanijekani pridjevi: nelijep, nepismen, nezanimljiv. Sastavljeno se pišu i zanijekani glagolski pridjevi: neprihvaćen, nedorečen, neispunjen.

Sa spojnicom se pišu pridjevi nastali od dviju riječi koje označuju dva pojma:

pridjev

nastao od

povijesno-zemljopisni

povijesni i zemljopisni

zeleno-žut

zelen i žut (označuje dvije jasno odijeljene boje)

Sa spojnicom se pišu i pridjevi izvedeni od više prezimena, npr.
Broz-Ivekovićev rječnik.

Sastavljeno se, kao jedna riječ, pišu pridjevi nastali od dviju riječi koje označuju jedan pojam:

pridjev

književnoteorijski

prema književna teorija

povijesnojezični

prema povijest jezika

zelenožut

žut prožet zelenim (označuje jednu boju, nijansu žute boje)

Zamjenice

Zamjeničke nenaglasnice me, te, nj, se i instrumental mnom pišu se odvojeno od prijedloga:

NE

DA

name, predame, uzame

na me, preda me, uza me

nate, podate, ute

na te, poda te, u te

nanj, podanj, ponj, predanj, sanj

na nj, poda nj, po nj, preda nj, sa nj

nase, predase, use

na se, preda se, u se

samnom

sa mnom

Zamjenice štogod, tkogod, kakavgod itd. (koje znače ‘nešto, netko, nekakav’) treba razlikovati od izraza što god, tko god, kakav god (koji znače ‘bilo što, bilo tko, bilo kakav’):

Želiš li štogod?

što god želiš, dobit ćeš.

Je li tkogod došao?

Tko god dođe, reci mu da uđe.

Imaš li kakavgod kišobran?

Kakav god mi kišobran daš, poslužit će mi.

Brojevi

Nesastavljeno se pišu višerječni glavni i redni brojevi: dvadeset jedan, pedeset sedam, šezdeset tri, tristo osamdeset pet, šesto devedeset osam, tisuću petsto trideset dva.

Sa spojnicom se povezuju dva broja pri izražavanju približne količine: pet-šest, dvadeset-trideset.

Glagoli

Niječnica ne i glagol dvije su riječi, pa se piše: ne žele, ne zna, ne daj, ne bismo.

Jedna su riječ ovi glagolski oblici:

nemoj, nemojmo, nemojte

nemam, nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju

neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće.

Jedna su riječ i oblici hoću, hoćeš, hoće, hoćemo, hoćete, hoće te bismo i biste.

Prilozi

Sastavljeno se pišu riječi koje su prilozi i koje se svojim značenjem razlikuju od prijedložno-padežnih izraza:

prilozi

prijedložno-padežni izrazi

Namjeravao je to napraviti usput.

Uz put raste cvijeće.

Poznat je nadaleko.

Spremao se na daleko putovanje.

Pogledala je nalijevo.

Ne vidi na lijevo oko.

Naučio je pjesmu napamet.

Palo mi je nešto na pamet.

Pisanje riječi iz stranih jezika

Strane su riječi riječi iz drugoga jezika koje se pišu izvorno, kako se pišu u jeziku iz kojega potječu: browser, green room, on-line. Umjesto tih riječi bolje je upotrijebiti hrvatske riječi, a ako se te riječi ipak iz stilskih razloga upotrijebe, treba ih pisati kosim slovima – kurzivom (u tekstu pisanu računalom) ili podcrtati valovitom crtom (u tekstu pisanu rukom). O zamjeni stranih riječi domaćima vidi u poglavlju Riječi koje ne pripadaju standardnomu jeziku.

Posuđenice su riječi iz drugoga jezika koje su prihvaćene u hrvatski jezik i koje su njemu prilagođene na fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj i sintaktičkoj razini. One se pišu fonetizirano, tj. onako kako se izgovaraju: džip, sendvič, intervju.

Izvorno se, tj. onako kako se pišu u jeziku iz kojega se preuzimaju, pišu:

strana osobna imena i prezimena

Goriot, Emma Bovary, Eugène Rastignac, Holden Caulfield, Honoré de Balzac, Edgar Allan Poe

imena stranih gradova (osim egzonima*)

München, New York, Los Angeles

*Egzonimi su imena stranih gradova koja su u hrvatskome prihvaćena u liku koji se ne podudara s izvornim: Beč, Venecija, Budimpešta, Rim.

Imena država pišu se u liku prihvaćenu u hrvatskome jeziku: Italija, Njemačka, španjolska, Sjedinjene Američke Države. O pisanju imena naseljenih mjesta i država vidi u poglavlju Veliko i malo početno slovo.

Stranim riječima (pa tako i imenima) koja završavaju na -i, -io ili -ia u sklonidbi i pri tvorbi posvojnih pridjeva umeće se j između osnove i nastavka ili sufiksa. O umetanju glasa j vidi u poglavlju Glas j.

Fonetizirano se pišu:

egzotizmi*

njoki, tortilja, iglu, sombrero

odnosni pridjevi izvedeni od osobnih imena ili prezimena

šekspirovski, elizabetinski, kamijevski, kafkijanski

etnici (imena stanovnika)

Njujorčanin, Njujorčanka

ktetici (pridjevi od imena mjesta)

njujorški

*Egzotizmi su riječi kojima se označuju različite predmete i pojave povezane s određenom kulturom (najčešće je riječ o nazivima jela, građevina, dijelova odjeće itd.). Izvorno se piše samo egzotizam pizza i njegova izvedenica pizzerija.