Morfologija

Hrvatski na maturi

Imenice

Rod imenica

Kod nekih imenica može se pojaviti dvojba o tome kojega su roda.

NE	DA
Taj je kino lijep.	To je kino lijepo.
To je auto brzo.	Taj je auto brz.
Nad morem je bio veliki hrid.	Nad morem je bila velika hrid.
Imali su novi splav.	Imali su novu splav.

Neke su imenice u množini dvorodne. Dobro je i: To su bili njegovi kolege. i: To su bile njegove kolege.

Imenica bol ženskoga roda označuje psihičku, a imenica bol muškoga roda tjelesnu patnju: šutke je trpio strašne bolove., ali Razdirale su je ljubavne boli.

Sklonidba imenica na -lac i -lak

Pri sklonidbi imenica koje završavaju na -lac dolazi do zamjene l/o i nepostojanoga a te u vokativu do palatalizacije. One se sklanjaju prema ovome uzorku:

	jednina	množina
N	ronilac	ronioci
G	ronioca	ronilaca
D	roniocu	roniocima
A	ronioca	ronioce
V	ronioče	ronioci
L	roniocu	roniocima
I	roniocem	roniocima

Isto vrijedi i za imenice na -lak, pa se one sklanjaju prema ovome uzorku:

	jednina	množina
N	zaselak	zaseoci
G	zaseoka	zaselaka
D	zaseoku	zaseocima
A	zaselak	zaseoke
V	zaseoče	zaseoci
L	zaseoku	zaseocima
I	zaseokom	zaseocima

NE	DA
Ugledao je ronilca.	Ugledao je ronioca.
Ronilci su ronili cijelu noć.	Ronioci su ronili cijelu noć.
On je dobar ronioc.	On je dobar ronilac.
Zaselci su raštrkani po brdima.	Zaseoci su raštrkani po brdima.

O odnosu imenica na -oc, -lac, -telj vidi u poglavlju Imenice na -telj/-lac.

Sklonidba imenica na -i i -io

Kod imenica muškoga roda koje u izgovoru završavaju na -i ili na samoglasničku skupinu -io, u sklonidbi se umeće j. O umetanju glasa j vidi u poglavlju Glas j.

NE	DA
Slušao je to na radiu.	Slušao je to na radiju.
Dao je knjigu Mariu.	Dao je knjigu Mariju.
Vidio je Harrya Pottera. Vidio je Harry Pottera.	Vidio je Harryja Pottera.
Čitao je djela Luigia Pirandella. Čitao je djela Luigi Pirandella.	Čitao je djela Luigija Pirandella.
Ne sviđa mu se lik Charlesa Bovarya. Ne sviđa mu se lik Charles Bovarya.	Ne sviđa mu se lik Charlesa Bovaryja.

Uvijek, kao što pokazuju primjeri u tablici, treba sklanjati i ime i prezime. Više o tome vidi u poglavlju Sročnost i upravljanje.

Sklonidba imenica koje završavaju na nepčanik

Ako imenica završava na nepčanik (š, č, ć, đ, dž, ž, lj, nj, j), u instrumentalu je nastavak -em, a ako završava na nenepčanik, nastavak je -om, npr. medij – medijem, čitatelj – čitateljem, ali kruh – kruhom, most – mostom. Vokativ imenica koje završavaju na nenepčanik ima nastavak -e, a imenica koje završavaju na nepčanik nastavak -u. Nastavak za dugu množina imenica koje završavaju na nepčanik je -evi, a na nenepčanik -ovi.

NE	DA
Otišao je u mirovinu sa stažom od 40 godina.	Otišao je u mirovinu sa stažem od 40 godina.
Stajao je pod križom.	Stajao je pod križem.
Kutevi sobe bili su prašni.	Kutovi sobe bili su prašni.
Svi putevi vode u Rim.	Svi putovi vode u Rim.
Kojim ćemo putem* krenuti?	Kojim ćemo putom krenuti?

* Putom je instrumental imenice put. Putem je prijedlog (Zaposlio se putem natječaja.) i prilog (Dogovorit ćemo se putem.)

Jednosložne i dvosložne imenice muškoga roda koje u slogu ispred nastavka imaju samoglasnik e (i završavaju na nepčanik), npr. hmelj, Beč, padež, imaju vokativ na -u i instrumental na -om. Takav instrumental imaju i posuđenice bendžo i gaučo. Višesložne imenice koje završavaju na nepčanik, a ispred nastavka imaju samoglasnik e, imaju promjenu imenica s osnovom na nepčanik (palatal), npr. učitelj – učiteljem.

NE	DA
Postignut je dogovor s Bečem.	Postignut je dogovor s Bečom.
Slaže se s odgovarajućim s padežem.	Slaže se s odgovarajućim padežom.

Sklonidba imenica na -ist

Imenice koje završavaju na -ist sklanjaju se ovako:

	jednina	množina
N	realist	realisti
G	realista	realista
D	realistu	realistima
A	realista	realiste
V	realiste	realisti
L	realistu	realistima
I	realistom	realistima

NE	DA
Pročitao sam roman toga realiste.	Pročitao sam roman toga realista.
Uplašio je biciklistu.	Uplašio je biciklista.

O odnosu imenica na -ist i -ista vidi u poglavlju Imenice na -ist/-ista.

Sklonidba imenica s proširenom osnovom

Ako imenice mogu imati i sklonidbu s proširenom i sklonidbu s neproširenom osnovom, treba ih sklanjati s neproširenom osnovom.

NE	DA
Pile se izleglo iz jajeta.	Pile se izleglo iz jaja.
Susreo je Mileta.	Susreo je Milu.

Sklonidba imenice kći

Imenica kći sklanja se ovako:

	jednina	množina
N	kći*	kćeri
G	kćeri	kćeri
D	kćeri	kćerima
A	kćer	kćeri
V	kćeri	kćeri
L	kćeri	kćerima
I	kćeri	kćerima

* Imenica kćerka ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku. Ne pripada mu ni imenica kćer; oblik kćer akuzativ je imenice kći.

NE	DA
To je njegova kćer.	To je njegova kći.
Vidio je njegovu kći.	Vidio je njegovu kćer.
Protiv nje bila je i njegova kćerka.	Protiv nje bila je i njegova kći.

Sklonidba imenice mati

Imenica mati sklanja se ovako:

	jednina	množina
N	mati*	matere
G	matere	matera
D	materi	materama
A	mater	matere
V	mati	matere
L	materi	materama
I	materom	materama

* Imenica mater ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku. Oblik mater akuzativ je imenice mati.

NE	DA
Ugledao sam njegovu mati.	Ugledao sam njegovu mater.
Dao je to njegovoj mati.	Dao je to njegovoj materi.
To mu je matera.	To mu je mati.
To mu je mater.	To mu je mati.

Sklonidba imena

Imena Ante, Drago, Juraj, Marko, Mile i Pavao sklanjaju se ovako:

N	Ante	Drago	Juraj	Marko	Mile	Pavao
G	Ante	Drage	Jurja	Marka	Mile	Pavla
D	Anti	Dragi	Jurju	Marku	Mili	Pavlu
A	Antu	Dragu	Jurja	Marka	Milu	Pavla
V	Ante	Drago	Jurju	Marko	Mile	Pavle
L	Anti	Dragi	Jurju	Marku	Mili	Pavlu
I	Antom	Dragom	Jurjem	Markom	Milom	Pavlom

Sve se sastavnice (i ime i prezime) muške imenske formule sklanjaju. U hrvatskome se standardnom jeziku ne sklanjaju prezimena ženskih osoba osim prezimena na a. Ne sklanjaju se ni strana ženska imena koja ne završavaju na -a, npr. Beatrice, Ines, Iris, Marie, Nives, Phoebe. Prezimena ženskih osoba na -a mogu se, ali se ne moraju sklanjati, pa je točno i gospođi Rukavini i gospođi Rukavina.

NE	DA
Vidio je Mileta.	Vidio je Milu.
Čita roman Mira Gavrana.	Čita roman Mire Gavrana.
Dao sam knjigu Marki.	Dao sam knjigu Marku.
To je djelo Iva Vojnovića.	To je djelo Ive Vojnovića.
Dao sam to Ineski.	Dao sam to Ines.
Vidio je to od Đorđea.	Vidio je to od Đorđa.
Dao je to Phoebei.	Dao je to Phoebe.
Vidio je Eugèna.	Vidio je Eugènea.
Susreo je Beatriceu.	Susreo je Beatrice.
Uplašio se Kokoa.	Uplašio se Koka.

Sklonidba pokrata

Pokrate se u hrvatskome standardnom jeziku sklanjaju. Između obličnoga nastavka i pokrate piše se spojnica: NA DNK, G DNK-a, DL DNK-u, I DNK-om. Pokrate su muškoga roda osim pokrata na -A koje se čitaju kao jedna riječ (npr. INA, HINA). Te su pokrate ženskoga roda. Pokrate na -A koje se čitaju slovkajući, npr. PA [pe a], PSA [pe es a] muškoga su roda. Pokrate na -A ženskoga roda katkad se pišu kao riječi, pa se onda tako i sklanjaju, npr. Ina, Hina, G Ine, Hine, DL Ini, Hini, A Inu, Hinu, I Inom, Hinom.

NE	DA
Došao je sa studentom FF. Došao je sa studentom FFa.	Došao je sa studentom FF-a.
U tijeku su pregovori s EU. U tijeku su pregovori s EUom.	U tijeku su pregovori s EU-om.

O uporabi spojnice vidi u poglavlju Crtica i spojnica.

Dativ i lokativ imenica na -ka, -ga i -ha

Mnoge imenice ženskoga roda koje završavaju na -ka, -ga i -ha nemaju sibilariziranu osnovu. To su npr. imenice alga, baka, četka, deka, duga, juha, kocka, kuka, lutka, motka, muha, patka, pjega, psiha, sfinga, spletka, točka, utjeha, vaga, zaliha. Sibilarizacija se ne provodi u osobnim imenima poput Branka, Luka, Milka, Zdenka te u imenima stanovnica mjesta i država poput Nizozemka, Osječanka, Splićanka, Zagrepčanka. Sibilarizacija se ne provodi ni u imenicama muškoga roda e-sklonidbe: striko – striki, zeko – zeki.

NE	DA
To se obrađuje u drugoj točci.	To se obrađuje u drugoj točki.
Obradovala se Dubravci.	Obradovala se Dubravki.
Dao je to jednoj Zagrepčanci.	Dao je to jednoj Zagrepčanki.

Pridjevi

Sklonidba odnosnih pridjeva

Odnosni se pridjevi (pridjevi na -ski, -ni, -ji) sklanjaju kao određeni pridjevi (po pridjevnoj sklonidbi):

	jednina	množina
N	književni susret	književni susreti
G	književnog(a) susreta	književnih susreta
D	književnom(u) susretu	književnim susretima
A	književni susret	književne susrete
L	književnom(e) susretu	književnim susretima
I	književnim susretom	književnim susretima

NE	DA
Bio je na književnu seminaru.	Bio je na književnom(e) seminaru.
Obradovao se božićnu daru.	Obradovao se božićnom(u) daru.
Bio je uznemiren zbog sutrašnja događaja.	Bio je uznemiren zbog sutrašnjeg(a) događaja.
Radovao se tomu dalmatinsku običaju.	Radovao se tomu dalmatinskom(u) običaju.

Sklonidba komparativa i superlativa

Komparativi i superlativi sklanjaju se kao određeni pridjevi (po pridjevnoj sklonidbi):

NE	DA
Nikad nije vidio žuća cvijeta.	Nikad nije vidio žućeg(a) cvijeta.
Bio je to poklon za najljepša mladića.	Bio je to poklon za najljepšeg(a) mladića.

Sklonidba posvojnih pridjeva

Posvojni se pridjevi (pridjevi na -ov, -ev, -in) sklanjaju kao neodređeni pridjevi (po imeničkoj sklonidbi):

	jednina	množina
N	Shakespeareov sonet	Shakespeareovi soneti
G	Shakespeareova soneta	Shakespeareovih soneta
D	Shakespeareovu sonetu	Shakespeareovim sonetima
A	Shakespeareov sonet	Shakespeareove sonete
L	Shakespeareovu sonetu	Shakespeareovim sonetima
I	Shakespeareovim sonetom	Shakespeareovim sonetima

NE	DA
Leone je lik u Krležinome romanu.	Leone je lik u Krležinu romanu.
Želio je doći do Goriotovog(a) novca.	Želio je doći do Goriotova novca.

Srednji rod jednine pridjeva sav

Srednji rod jednine pridjeva sav glasi sve, a ne svo, kako se često upotrebljava u razgovornome stilu.

	jednina	množina
N	sve	sva
G	sveg(a)	svih
D	svem(u)	svim
A	sve	sva
L	svem(u)	svim
I	svim	svim

NE	DA
Svo je vrijeme čitao.	Sve je vrijeme čitao.
Osim svog novca koji je imao nije imao ništa.	Osim sveg novca koji je imao nije imao ništa.

Stupnjevanje pridjeva

Pridjevi optimalan, minimalan i maksimalan nemaju komparativ i superlativ.

NE	DA
najminimalniji problemi	minimalni problemi
najoptimalnije rješenje	optimalno rješenje
najmaksimalniji pristup	maksimalan pristup

Pridjevni i zamjenični navesci

Navesci su neobvezatni nastavci u genitivu, dativu i lokativu pridjeva i zamjenica muškoga i srednjega roda, npr. u genitivu lijepoga navezak je završno a, tj. taj pridjev može glasiti i lijepog i lijepoga (u dativu može glasiti lijepomu i lijepom, u lokativu lijepome i lijepom). Važno je da osoba koja piše odluči hoće li zamjenice i pridjeve navezivati te da ih navezuje ili ne navezuje (ovisno o svojoj odluci) dosljedno.

Dakle, kad pridjev ili zamjenica stoje sami, tj. kad nisu u pridjevnome ili zamjeničnome nizu, možemo odabrati hoćemo li ih navezivati imajući na umu da je navezivanje oznaka biranijega stila.

Međutim, ipak postoje neka pravila za navezivanje kojih se treba pridržavati. To su ova pravila:

1. Ako odlučimo navezivati pridjeve i zamjenice, treba ih navezivati tako da se u genitivu dodaje navezak -a (lijepoga), u dativu navezak -u (lijepomu), u lokativu navezak -e (lijepome).

2. Ako se u nizu nalaze dva pridjeva ili više njih, navezuje se prvi, a ostali se ne navezuju (npr. Upoznao je dobroga skromnog dječaka.).

3. Navezuje se pridjev koji je bez imenice (učitelj engleskoga).

Zamjenice

Sklonidba osobnih zamjenica

Tri su lika akuzativa muškoga roda zamjenice on – njega, ga i nj. Prvi je naglašen, a druga su dva nenaglašena. Lik ga upotrebljava se samo bez prijedloga, a lik nj samo uz prijedloge. Dobro je stoga upotrebljavati lik nj uz prijedloge po, u, za, na, kroz, pred, uz itd. Tada prijedlozi koji završavaju na suglasnik dobivaju navezak a, npr. kroza nj. Prijedlog se nikad ne piše sastavljeno sa zamjenicom.

NE	DA
Sjeo je nanj.	Sjeo je na nj.
Došao je samnom.	Došao je sa mnom.

O tome više vidi u poglavlju Sastavljeno i nesastavljeno pisanje – Zamjenice.

Sklonidba posvojnih zamjenica za 3. lice

Posvojne zamjenice za 3. lice (njegov, njezin i njihov) sklanjaju se kao posvojni pridjevi, tj. po imeničkoj sklonidbi.

N	njegov	njezin*	njihov
G	njegova	njezina	njihova
D	njegovu	njezinu	njihovu
A	njegova (živo) njegov (neživo)	njezina (živo) njezin (neživo)	njihova (živo) njihov (neživo)
L	njegovu	njezinu	njihovu
I	njegovim	njezinim	njihovim

*U biranijemu stilu bolje je upotrebljavati zamjenicu njezin nego zamjenicu njen.

Ostale se posvojne zamjenice sklanjaju po pridjevnoj sklonidbi.

NE	DA
Dao je njegovomu bratu.	Dao je njegovu bratu.
Boji se njezinoga brata.	Boji se njezina brata.
Razgovarali smo o njihovome prijatelju.	Razgovarali smo o njihovu prijatelju.

Akuzativ zamjenice koji

U hrvatskome jeziku kategorija živosti odražava se u akuzativu pridjeva i zamjenica koje se sklanjaju po pridjevnoj sklonidbi. Kod većine se pridjeva i zamjenica ne griješi, npr.: Vidio sam lijepog(a) dječaka., Imao sam dobrog(a) prijatelja., ali: Vidio sam lijep stol., Imao sam dobar sat.

Kategorija živosti odražava se i u akuzativu zamjenice koji i zamjeničkih pridjeva kakav, takav. Za živo u akuzativu treba upotrebljavati oblike kojeg(a), kakvog(a)/kakva i takvog(a)/takva, a za neživo koji, kakav i takav.

živo	neživo
Momak kojega je upoznala.	Sat koji je dobila.
To je momak kakvoga/kakva je željela.	To je sat kakav je željela.
Takvoga/Takva momka teško je naći.	Takav sat teško je naći.

Često se griješi tako da se za neživo upotrebljava akuzativ riječi koji i kakav za živo.

NE	DA
To je primjer kojega je trebala slijediti.	To je primjer koji je trebala slijediti.
Čin na kojega se odvažio bio je besmislen.	Čin na koji se odvažio bio je besmislen.
Živjela je život kakvoga je željela.	Živjela je život kakav je željela.

Neodređene zamjenice

Neodređene zamjenice nitko, gdjetko, koješta itd. nastaju dodavanjem riječi ili predmetaka koji upitno značenje pretvaraju u neodređeno. Uz neke predmetke stoji oblik -šta (ništa). Likovi bez t (niko, svako, iko, neko) ne pripadaju standardnomu jeziku.

NE	DA
Niko ne zna što će biti.	Nitko ne zna što će biti.
Svako je dobrodošao u njegovoj kući.	Svatko je dobrodošao u njegovoj kući.
Neko je došao.	Netko je došao.

U skupini koju čine prijedlog i neodređena zamjenica koja počinje negacijom ni- (nitko, ništa, nikakav, ničiji, nijedan...) prijedlog dolazi između niječnoga i ostaloga dijela zamjenice, a svi se dijelovi pišu kao zasebne riječi (tj. nesastavljeno):

NE	DA
Ne svađam se s nikim.	Ne svađam se ni s kim.
Ne žalim za ničim.	Ne žalim ni za čim.
Za ništa na svijetu to ne bih učinio.	Ni za što na svijetu to ne bih učinio.

Prijedlog bez ne umeće se u neodređenu zamjenicu: Ostao je bez ičega.

Upitne i odnosne zamjenice tko i što

U hrvatskome standardnom jeziku upitna i odnosna zamjenica glasi što, a ne šta.

NE	DA
šta si rekao?	što si rekao?
Ne znam šta radi.	Ne znam što radi.

Treba razlikovati oblike zamjenica tko i koji. Oblici zamjenice tko su: G koga, D komu, A koga, L komu, I kim, a oblici zamjenice koji su: G kojega, D kojemu, A koji/kojemu, L kojemu, I kojim.

NE	DA
Bio je to momak koga je upoznao na balu.	Bio je to momak kojeg(a) je upoznao na balu.
Teško je reći komu su se posjetitelju više obradovali.	Teško je reći kojem(u) su se posjetitelju više obradovali.

Brojevi

U hrvatskome standardnom jeziku sklanjaju se svi redni brojevi i broj jedan. U njegovim biranijim stilovima sklanjaju se i brojevi dva, tri i četiri.

N	dva dječaka	tri dječaka	četiri dječaka
G	dvaju dječaka	triju dječaka	četiriju dječaka
D	dvama dječacima	trima dječacima	četirima dječacima
A	dva dječaka	tri dječaka	četiri dječaka
V	dva dječaka	tri dječaka	četiri dječaka
L	dvama dječacima	trima dječacima	četirima dječacima
I	dvama dječacima	trima dječacima	četirima dječacima

Dvije te tri i četiri uz imenicu ženskoga roda sklanjaju se ovako:

N	dvije djevojčice	tri djevojčice	četiri djevojčice
G	dviju djevojčica	triju djevojčica	četiriju djevojčica
D	dvjema djevojčicama	trima djevojčicama	četirima djevojčicama
A	dvije djevojčice	tri djevojčice	četiri djevojčice
V	dvije djevojčice	tri djevojčice	četiri djevojčice
L	dvjema djevojčicama	trima djevojčicama	četirima djevojčicama
I	dvjema djevojčicama	trima djevojčicama	četirima djevojčicama

NE	DA
Razgovarao je s dvama prijateljicama.	Razgovarao je s dvjema prijateljicama.
Radovao se društvu dvaju djevojaka.	Radovao se društvu dviju djevojaka.

Manje ili okrugle brojeve u tekstu treba ispisivati:

NE	DA
šalje mu 100 pozdrava.	šalje mu sto pozdrava.
Dao mu je 3 ulaznice.	Dao mu je tri ulaznice.

Glagoli

Infinitiv

Infinitiv je neodređeni glagolski oblik, npr. ići, peći, pjevati, trčati. Završno se i u infinitivu ne smije izostavljati osim u futuru I., u kojemu se glagol htjeti, tj. njegovi oblici ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će, nalazi iza infinitiva. Vidi poglavlje Futur I.

NE	DA
Volio je pjevat i plesat.	Volio je pjevati i plesati.
Završno se i u infinitivu ne smije izostavljat.	Završno se i u infinitivu ne smije izostavljati.

Prezent

Prezent se tvori tako da se na prezentsku osnovu glagola dodaju nastavci. U nekim je dijalektima hrvatskoga jezika nastavak za prvo lice prezenta -an, -in, -en ili -jen. U standardnome jeziku nastavak je za prvo lice prezenta jednine -am, -im, -em ili -jem.

NE	DA
Plešen kad san sretan.	Plešem kad sam sretan.
Volin svoju domovinu.	Volim svoju domovinu.
šaljen pismo majci.	šaljem pismo majci.

Perfekt

Perfekt je opće prošlo glagolsko vrijeme koje se tvori od nenaglašenoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnoga. O tome na što treba obratiti pozornost pri uporabi glagolskoga pridjeva radnoga vidi u poglavlju Glagolski pridjev radni.

U 3. se licu jednine povratnih glagola enklitika je izostavlja, a u ostalim se licima ne izostavlja.

NE	DA
Ona se je smijala.	Ona se smijala.
On me volio.	On me je volio.

Futur I.

Futur I. tvori se od nenaglašenih oblika pomoćnoga glagola htjeti i infinitiva glagola. Kad je u rečenici infinitiv ispred oblika glagola htjeti, ne izgovara se i ne piše završno infinitivno i, npr.: pjevat ću, radit ću. To vrijedi samo za glagole čiji infinitiv završava na -ti, a ne vrijedi za glagole čiji infinitiv završava na -ći. Kad infinitiv dolazi iza glagola htjeti, završno i ostaje.

NE	DA
Ja ću radit.	Ja ću raditi.
Raditi ću.	Radit ću.
Ić ću.	Ići ću.

Futur II.

Futur II. upotrebljava se u rečenicama u kojima su dvije radnje koje se odvijaju u budućnosti za označivanje predbuduće radnje, tj. one radnje koja je preduvjet drugoj, koja se mora dogoditi da bi se mogla ostvariti ona druga, a koja se označuje futurom I.

NE	DA
Ako će raditi, javit će mu.	Ako bude radio, javit će mu.
Kad će htjeti, naći će se.	Kad bude htio/htjela, naći će se.

Ako se predbuduća radnja označuje glagolom biti, umjesto futura II. može se upotrijebiti i prezent:

NE	DA
Ako će biti dobro, doći će., Ako bude bio dobro, doći će.	Ako bude dobro, doći će.
Ispričat će joj sve kad će biti sami., Ispričat će joj sve kad budu bili sami.	Ispričat će joj sve kad budu sami.

Glagolski pridjev radni

Glagolski pridjev radni tvori se od infinitivne osnove i nastavaka:
-o/-ao, -la, -lo; -li, -le, -la.

	jednina	množina
muški rod	volio, htio, visio	voljeli, htjeli, visjeli
ženski rod	voljela, htjela, visjela	voljele, htjele, visjele
srednji rod	voljelo, htjelo, visjelo	voljela, htjela, visjela

NE	DA
Htjeo je doći u školu.	Htio je doći u školu.
Mislija je o svojoj majci.	Mislio je o svojoj majci.
Čita je sve što je moga nabaviti.	Čitao je sve što je mogao nabaviti.
Čito je sve što je mogo nabaviti.	Čitao je sve što je mogao nabaviti.
Željeo joj je pomoći.	Želio joj je pomoći.
Voljeo ju je.	Volio ju je.
Volila ga je.	Voljela ga je.
Zavidile su joj.	Zavidjele su joj.
Nije dobila sve što je želila.	Nije dobila sve što je željela.

Glagolski pridjev trpni

Neki glagoli, poput glagola dati, donijeti, dovesti, iznijeti, izračunati, izvesti, udati itd. imaju više pridjeva trpnih. U paru ili nizu trpnih pridjeva jednoga glagola prednost se uvijek daje jednomu.

NE	DA
dat	dan
donijet, donešen	donesen
dovežen	dovezen
iznijet, iznešen	iznesen
izračunat	izračunan
izvežen	izvezen
udata	udana

Glagolski prilozi

Glagolski prilog sadašnji tvori se od nesvršenoga glagola, a glagolski prilog prošli od svršenoga glagola.

NE	DA
pjevavši	pjevajući
slavivši	slaveći

Glagolskim prilozima prošlim (prilozima koji završavaju na -vši) izriče se radnja koja se zbila prije druge radnje u rečenici, pa te priloge ne treba upotrebljavati kao da se njima izriče radnja koja se zbiva istodobno s kojom drugom radnjom. Istodobnost radnja izriče se glagolskim prilozima sadašnjim (prilozima koji završavaju na -ći).

NE	DA
Čitavši roman, pisala sam bilješke.	Čitajući roman, pisala sam bilješke.
Uživao je gledavši kroz prozor.	Uživao je gledajući kroz prozor.
Radovali su se slavivši pobjedu.	Radovali su se slaveći pobjedu.

Kondicional I.

Kondicional I. tvori se od aorista glagola biti i glagolskoga pridjeva radnoga. Često se griješi tako da se oblik bi upotrebljava u svim licima. Kondicional I. glagola raditi glasi:

	jednina	množina
1. l.	ja bih radio/radila	mi bismo radili/radile
2. l.	ti bi radio/radila	vi biste radili/radile
3. l.	on bi radio / ona bi radila	oni bi radili / one bi radile

NE	DA
Mi bi vas rado posjetili.	Rado bismo vas posjetili.
Došao bi nakon škole da vidim tko je tamo.	Došao bih nakon škole da vidim tko je tamo.
Vi bi ste trebali biti zadovoljni tim rješenjem.	Vi biste trebali biti zadovoljni tim rješenjem.

Povratni glagoli

Glagoli brinuti se, skrbiti se, kolebati se i koristiti se povratni su glagoli. U hrvatskome standardnom jeziku ne smiju se upotrebljavati bez se. Glagol odmarati prijelazni je glagol samo u ograničenome broju izraza u kojima dopuna označuje dio tijela: odmarati ruke/noge. Glagol odmarati ne treba upotrebljavati kao prijelazni glagol kad subjekt radnju (odmaranje) vrši sam na sebi.

NE	DA
Poslije ručka je odmarao.	Poslije ručka se odmarao.
Brinuo je za svoju obitelj.	Brinuo se za svoju obitelj.
Skrbio je za svoju obitelj.	Skrbio se za svoju obitelj.
Bolesnik mora odmarati.	Bolesnik se mora odmarati.
Kolebaju što da učine.	Kolebaju se što da učine.

Često se griješi tako da se glagol koristiti se upotrebljava bez se i s dopunom u akuzativu umjesto u instrumentalu, npr.:

NE	DA
Koristio je svoje prednosti.	Koristio se svojim prednostima.
Ona je koristila sve dobivene podatke.	Ona se koristila svim dobivenim podatcima.

Prilozi

Prilozi onak, tak, nekak, ovak, kak itd. ne pripadaju standardnomu jeziku. Umjesto njih treba upotrijebiti priloge onako, tako, nekako, ovako, kako.

NE	DA
onak, tak, nekak, ovak, kak	onako, tako, nekako, ovako, kako

Za označivanje cilja kretanja upotrebljava se prilog kamo, za označivanje smjera kretanja prilog kuda, za označivanje mjesta na/u kojemu se što nalazi/zbiva/radi prilog gdje. Prilog gdje ne treba upotrebljavati uz glagole kretanja nego samo uz glagole mirovanja.

NE	DA
Gdje si krenuo? U kino.	Kamo si krenuo? U kino.
Gdje vodi ova ulica? Do kina.	Kuda vodi ova ulica? Do kina.

Komparativ priloga rado jest radije, a ne rađe.

NE	DA
Oni bi se rađe igrali nego učili.	Oni bi se radije igrali nego učili.

Prilozi optimalno, minimalno i maksimalno te pridjevi optimalan, minimalan i maksimalan nemaju komparativ i superlativ.

NE	DA
Najminimalnije se trudio.	Minimalno se trudio.
Postupili su najoptimalnije.	Postupili su optimalno.

Čestice

Čestica kojom se izriče usporedba ili moguća nesigurnost u standardnome jeziku glasi kao, a ne ko.

NE	DA
On je brz ko munja.	On je brz kao munja.
On se ko ljuti.	On se kao ljuti.

Čestica li piše se odvojeno od oblika glagola biti je: je li.

NE	DA
Jeli to zaista istina?	Je li to zaista istina?
Pitao se jeli mu se javila.	Pitao se je li mu se javila.

Vidi i poglavlje Da li / je li.