Sintaksa

Hrvatski na maturi

Glagolske dopune

Određeni glagoli zahtijevaju dopune u određenim padežima te pri njihovoj uporabi treba voditi računa i o dopuni koja im se pridružuje. U tablici se donose glagoli u uspostavi čijih se dopuna griješi:

NE	DA
kontaktirati koga	kontaktirati s kim / javiti se komu
koristiti što	koristiti se čime
lagati koga	lagati komu
mariti za kim	mariti za koga
mirisati po čemu	mirisati na što
nalikovati komu	nalikovati na koga
ovisiti od koga	ovisiti o komu
oženiti se za koga	oženiti koga, oženiti se (s) kim
raspravljati što	raspravljati o čemu
rugati koga	rugati se komu
sličiti na koga	sličiti komu
smetati koga	smetati komu
tražiti koga što	tražiti što od koga
zavisiti o komu	zavisiti od koga

Često se pogrešne rečenične dopune uspostavljaju uz glagole govorenja i mišljenja, npr.:

NE	DA
Htjeli su se dogovoriti što moraju napraviti.	Htjeli su se dogovoriti o tome što moraju napraviti.
Nisu raspravljali taj problem.	Nisu raspravljali o tome problemu.
Razmislit ću što treba poduzeti.	Razmislit ću o tome što treba poduzeti.

Često se griješi i tako da se glagolu kojemu je potrebna dopuna u besprijedložnome instrumentalu uspostavlja dopuna u prijedložnome instrumentalu:

NE	DA
Bavio se s različitim spletkama.	Bavio se različitim spletkama.
Njegovo je nastojanje bilo popraćeno s mnogim problemima.	Njegovo je nastojanje bilo popraćeno mnogim problemima.

Ako su u rečenici veznikom i povezana dva glagola od kojih svaki zahtijeva drukčiju dopunu (dopunu u drugome padežu), dopuna se pridružuje svakomu glagolu:

NE	DA
Ana više voli i bolja je prema Petru.	Ana više voli Petra i bolja je prema njemu.
Vrt graniči i okružen je šumom.	Vrt graniči sa šumom i okružen je njom.
Iznevjerio je i narugao se Petru.	Iznevjerio je Petra i narugao mu se.

Sročnost i upravljanje

Brojevne imenice obojica, dvojica, trojica itd. slažu se s predikatom kao da je riječ o imenicama srednjega roda u množini:

NE	DA
Njih su dvojica došli.	Njih su dvojica došla.
Obojica su mi prišli.	Obojica su mi prišla.
To su mu savjetovali sva trojica.	To su mu savjetovala sva trojica.

Brojevne imenice koje označuju osobe različita spola (dvoje, troje, oboje itd.) slažu se s predikatom srednjega roda u jednini:

NE	DA
Dvoje su došli.	Dvoje je došlo.
Oboje su mi prišli.	Oboje mi je prišlo.
To su mu savjetovali sve troje.	To mu je savjetovalo sve troje.

Pokrate su uvijek muškoga roda, osim pokrata koje završavaju na A. U skladu s tim pridružuje im se predikat kao da je riječ o imenicama muškoga roda u jednini:

NE	DA
EU je nastala prije podosta godina.	EU je nastao prije podosta godina.

Riječi policija pridružit će se predikat u jednini ženskoga roda, a ne u množini muškoga roda, iako imamo nejezično znanje da je policija ‘skupina policajaca’, a riječima narod ili razred predikat u jednini muškoga roda iako prva riječ označuje skupinu ljudi, a druga skupinu učenika:

NE	DA
Policija je došla i odveli su provalnika.	Policija je došla i odvela je provalnika. / Policajci su došli i odveli su provalnika.
Razred je glasovao i izabrali su predstavnika.	Razred je glasovao i izabrao je predstavnika. / Učenici su glasovali i izabrali su predstavnika.
Narod se skupio i glasno su prosvjedovali.	Narod se skupio i glasno je prosvjedovao. / Ljudi su se skupili i glasno su prosvjedovali.

Uz zamjenicu Vi koja se upotrebljava kao izraz poštovanja (i stoga obvezatno piše velikim slovom) predikat uvijek stoji u množini muškoga roda bez obzira na to obraćamo li se muškarcu ili ženi:

NE	DA
Vi ste me to pitao.	Vi ste me to pitali.
Vi ste me to pitala.	Vi ste me to pitali.

Atribut se s imenicom slaže u rodu, broju i padežu:

NE	DA
dobar večer, dobro večer	dobra večer
hvala lijepo	hvala lijepa

Apozicija se s imenicom uvijek slaže u padežu:

NE	DA
na rijeci Dunav	na rijeci Dunavu
u gradu Križevci	u gradu Križevcima
u gradu Rijeka	u gradu Rijeci

Uvijek se sklanja i ime i prezime muške osobe:

NE	DA
roman o Harry Potteru	roman o Harryju Potteru
roman Jerome David Salingera	roman Jeromea Davida Salingera
ponašanje Holden Caufielda	ponašanje Holdena Caufielda
život Miguel de Cervantesa	život Miguela de Cervantesa

Posvojni genitiv / posvojni pridjev

Opće je pravilo da skupinu s genitivom, kad je to moguće, treba zamijeniti skupinom s posvojnim pridjevom, npr.:

NE	DA
broj telefona	telefonski broj
državljanin Bugarske	bugarski državljanin
kćeri Goriota	Goriotove kćeri
nagovor oca	očev nagovor
otuđenost Gregora	Gregorova otuđenost
suze majke	majčine suze
troškovi života	životni troškovi

To se pravilo primjenjuje samo ako skupina s posvojnim pridjevom ima isto značenje kao skupina s genitivom. Ako značenje nije isto, ne treba skupinu s genitivom zamjenjivati skupinom s posvojnim pridjevom, npr. radni praznik ne znači isto što i praznik rada, put svile nije isto što i svileni put, pa se na te izraze to pravilo ne primjenjuje.

Imenica sa spojnicom / pridjev + imenica

Imenice koje imaju dvije sastavnice povezane spojnicom bolje je, kad god je to moguće, zamijeniti svezom pridjev + imenica ili imenica + imenica u genitivu ili imenica + prijedložni izraz.

imenica sa spojnicom	pridjev + imenica / imenica + imenica u genitivu / imenica + prijedložni izraz
kesten-pire	pire od kestena
internet-stranica	internetska stranica, mrežna stranica
fitness-centar	centar za fitness
taksi-vozač	vozač taksija, taksist

Povratno-posvojna zamjenica / posvojna zamjenica

U hrvatskome se standardnom jeziku pripadanje subjektu izriče povratno-posvojnom zamjenicom svoj bez obzira na to kojega je subjekt lica, npr.: Ja imam svoju knjigu., Ti imaš svoju knjigu., On ima svoju knjigu. itd. (a ne: Ja imam moju knjigu., Ti imaš tvoju knjigu., On ima njegovu knjigu. Posljednja je rečenica moguća, ali ona bi značila npr. da Marko ima Petrovu knjigu).

NE	DA
Otac Goriot previše je mario za njegove kćeri.	Otac Goriot previše je mario za svoje kćeri.
Dođi s tvojim sinom.	Dođi sa svojim sinom.

Mjesto enklitike

Enklitike ili zanaglasnice riječi su koje se u izgovoru naslanjaju na riječi ispred sebe. One su najčešće skraćeni oblici pomoćnoga glagola biti (sam, si, je, smo, ste, su) i pomoćnoga glagola htjeti (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će).

U hrvatskome standardnom jeziku enklitika uz subjekt uz koji ne stoji atribut ni apozicija u pravilu dolazi na drugome mjestu u rečenici, odnosno iza prve naglašene riječi u rečenici s kojom čini naglasnu cjelinu, npr. Kašić je autor prve hrvatske gramatike. Ako uz rečenični subjekt stoji atribut ili apozicija, zanaglasnica može stajati:

– iza semantički nosivoga dijela predikata:

Bartol Kašić napisao je prvu hrvatsku gramatiku.

Bartol Kašić autor je prve hrvatske gramatike.

NE	DA
Miroslav Krleža je napisao Kraljevo.	Miroslav Krleža napisao je Kraljevo.
Djelo Otac Goriot je napisao Honoré de Balzac.	Djelo Otac Goriot napisao je Honoré de Balzac.
Odnos prema ocu je bio dobar.	Odnos prema ocu bio je dobar.
Lucija i Valpurga su ostale živjeti same.	Lucija i Valpurga ostale su živjeti same.
Njegova žena Ana je vidjela djevojku kako trči ulicom.	Njegova žena Ana vidjela je djevojku kako trči ulicom.
Radnja romana se odvija u Senju.	Radnja romana odvija se u Senju.
Glavni lik romana je starac koji ima dvije kćeri.	Glavni lik romana starac je koji ima dvije kćeri. / Glavni je lik romana starac koji ima dvije kćeri.

– na drugome mjestu u rečenici, odnosno iza prve naglašene riječi u rečenici s kojom čini naglasnu cjelinu:

Bartol je Kašić napisao prvu hrvatsku gramatiku.

Bartol je Kašić autor prve hrvatske gramatike.

Rečenice u kojima se zanaglasnicom rastavlja atribut ili apozicija i subjekt, a osobito ime i prezime, stilski su obilježene: Đuro je Martić poludio.

NE	DA	DA, ali stilski obilježeno
Bartol Kašić je napisao prvu hrvatsku gramatiku.	Bartol Kašić napisao je prvu hrvatsku gramatiku.	Bartol je Kašić napisao prvu hrvatsku gramatiku.
Bartol Kašić je autor prve hrvatske gramatike.	Bartol Kašić autor je prve hrvatske gramatike.	Bartol je Kašić autor prve hrvatske gramatike.

Kad u rečenici imamo višerječni naziv koje ustanove, enklitikom se ne razdvajaju njegovi dijelovi.

NE	DA
Sveučilište je u Zagrebu odobrilo upis novih studenata.	Sveučilište u Zagrebu odobrilo je upis novih studenata.

Da li / je li

Umjesto rečenice uvedene skupinom da li treba upotrijebiti rečenicu u kojoj se glagolski predikat ili glagolski dio imenskoga predikata premeće na prvo mjesto, a za njim slijedi čestica li.

Često se griješi tako da se pravilo razumijeva kao da skupinu da li treba samo zamijeniti skupinom je li. Međutim, netočno je i: Je li ga vidiš?, Je li možeš doći?

NE	DA
Da li ga vidiš?, Je li ga vidiš?	Vidiš li ga?
Da li mi možeš pomoći?, Je li mi možeš pomoći?	Možeš li mi pomoći?

Ako se u izjavnoj rečenici nalazi glagolska enklitika je, upitna se rečenica tvori prebacivanjem te enklitike na početno mjesto i dodavanjem čestice li. Ako se u izjavnoj rečenici pojavljuju glagolske enklitike sam, si, smo, ste, su, ću, ćeš, će..., u upitnoj se rečenici pojavljuje puni oblik glagola biti ili htjeti i čestica li.

izjavna rečenica	upitna preoblika
Tužan si.	Jesi li tužan?
Radit će cijelu noć.	Hoće li raditi cijelu noć?
Jučer ste došli.	Jeste li jučer došli?

Pravila koja vrijede za upitne rečenice vrijede i za neizravno pitanje u objektnoj ili subjektnoj surečenici:

NE	DA
Pitala ga je da li joj može pomoći.	Pitala ga je može li joj pomoći.
Ne zna se da li ih je volio.	Ne zna se je li ih volio.

Prijedložne dopune

ispred

Prijedlog ispred ne treba upotrebljavati u značenju zastupanja ni u vremenskome značenju.

NE	DA
Govorio je ispred svoje obitelji.	Govorio je uime svoje obitelji.
Proljeće je ispred ljeta.	Proljeće je prije ljeta.

Prijedlog ispred pravilno je upotrebljavati u mjesnome značenju: Ispred naše kuće rastu čempresi.

Prijedlog iz ne treba upotrebljavati kako bi se označila građa ili tvar od koje je što načinjeno:

NE	DA
čizme iz kože	čizme od kože
sok iz višanja	sok od višanja

iza

Prijedlog iza ne treba upotrebljavati u vremenskome značenju:

NE	DA
Iza proljeća došlo je ljeto.	Nakon proljeća došlo je ljeto.

Prijedlog iza pravilno je upotrebljavati u mjesnome značenju: Iza njihove kuće rasli su čempresi.

između i među

Razlika je između prijedloga između i među u tome što prijedlog između dolazi kao veza u odnosu dvaju predmeta/pojmova (između brata i sestre, između Zagreba i Rijeke, između kuće i vrta), a prijedlog među kao veza u odnosu više predmeta/pojmova (među svim hrvatskim gradovima).

NE	DA
Izabrali su predstavnika između svih učenika.	Izabrali su predstavnika među svim učenicima.

Dobro je upotrebljavati i svezu među ostalim i svezu između ostaloga.

kod

Prijedlog kod ne treba upotrebljavati u označivanju kretanja prema cilju.

NE	DA
Marko je išao kod svećenika.	Marko je išao svećeniku.

Prijedlog kod dobro je upotrijebljen u rečenici: Marko je kod svećenika.

Kod ne treba upotrebljavati za izricanje istodobnosti uz apstraktne imenice.

NE	DA
Pogriješio je kod zbrajanja.	Pogriješio je pri zbrajanju.
Trebala je pomoć kod rješavanja ljubavnih problema.	Trebala je pomoć pri rješavanju ljubavnih problema.

kroz

Prijedlog kroz ne treba upotrebljavati u izražavanju sredstva ili načina. Najbolje je izraz s prijedlogom kroz u tome slučaju zamijeniti instrumentalom upotrijebljene imenice, a ako to nije moguće, bolje je upotrijebiti prijedlog putem nego prijedlog kroz. U vremenskome značenju bolje je upotrijebiti prijedlog tijekom.

NE	DA
To je postigao kroz velik trud.	To je postigao velikim trudom.
Viđali su se kroz kolovoz i rujan.	Viđali su se tijekom kolovoza i rujna. Viđali su se u kolovozu i rujnu.
Kroz zimu naglo je ostario.	Tijekom zime naglo je ostario.
Kroz taj lik dana je kritika društva.	S pomoću toga lika dana je kritika društva.
Kroz taj odlomak pisac kritizira društvo.	U tom odlomku pisac kritizira društvo.

Prijedlog na, kao većina prijedloga, ima mnogo značenja, a osnovno i najčešće mu je mjesno značenje.

Izraz na temu uz glagole govorenja (kao i izraz po pitanju uz te glagole) ne treba upotrebljavati.

NE	DA
Raspravljali su na temu poboljšavanja svojih odnosa. Raspravljali su po pitanju poboljšavanja svojih odnosa.	Raspravljali su o poboljšavanju svojih odnosa.

Često se netočno govori i piše putovati na Rijeku umjesto putovati u Rijeku.

NE	DA
putovati na Rijeku	putovati u Rijeku

Prijedlozi na i u upućuju na to je li riječ o otoku ili o istoimenome gradu: putovati na Hvar (otok), ali: putovati u Hvar (grad).

nasuprot

Nasuprot je dativni prijedlog i ne treba ga upotrebljavati s genitivom.

NE	DA
On je, nasuprot toga, bio dobar čovjek.	On je, nasuprot tomu, bio dobar čovjek.
Sjeo je nasuprot oca.	Sjeo je nasuprot ocu.

Prijedlog od ne treba upotrebljavati u posvojnim ustrojstvima kojima se izriče pripadanje živomu posjedovatelju. Umjesto ustrojstva s prijedlogom od i genitivom u takvim slučajevima treba upotrijebiti ustrojstvo s posvojnim pridjevom:

NE	DA
suprug od Emme	Emmin suprug
patnja od Werthera	Wertherova patnja

Ako nije moguće izvesti posvojni pridjev, prijedložni genitiv treba zamijeniti besprijedložnim:

NE	DA
suprug od Emme Bovary	suprug Emme Bovary
sudbina od dunda Maroja	sudbina dunda Maroja

Prijedlog od upotrebljava se u standardnome jeziku u izricanju da je što sastavni dio čega: čep od boce, poklopac od kutije, ključevi od vrata.

Prijedložni se par od... do može zamijeniti crticom. Pritom crtica zamjenjuje oba člana prijedložnoga para (a ne samo prijedlog do).

NE	DA
od 10 – 12 sati	10 – 12 sati, od 10 do 12 sati

Između priloga nedaleko i imenice mora stajati prijedlog od jer je riječ nedaleko prilog, pa ne može uvesti imenicu.

NE	DA
Bili su nedaleko grada.	Bili su nedaleko od grada.

Ne treba upotrebljavati izraz po pitanju:

NE	DA
Raspravljali su po pitanju seljenja u grad.	Raspravljali su o seljenju u grad.
Bio je zabrinut po pitanju svojih kćeri.	Bio je zabrinut zbog svojih kćeri.

Također ne treba prijedlog po upotrebljavati u izrazima poput: opasan po zdravlje, opasan po život, loše po koga i sl. Umjesto toga treba: opasan za zdravlje, opasan za život, loše za koga i sl.

NE	DA
Pušenje je bilo štetno po njegovo zdravlje.	Pušenje je bilo štetno za njegovo zdravlje., Pušenje je štetilo njegovu zdravlju.
To je opasno po život.	To je opasno za život.
Njihova pohlepa bila je loša po njih.	Njihova pohlepa bila ja loša za njih.

U uporabi prijedloga po često se griješi i u ovakvim ustrojstvima:

NE	DA
Po njima taj je prijedlog loš.	Mislili su da je taj prijedlog loš.
Po njemu nisu trebali otputovati.	On smatra da nisu trebali otputovati.
Tada su razgovarali po prvi put.	Tada su razgovarali prvi put.
Po putu su se o svemu dogovorili.	Putem su se o svemu dogovorili.

pred

Pred je mjesni prijedlog i ne treba ga upotrebljavati u vremenskome značenju:

NE	DA
pred godinu dana	prije godinu dana

Primjer je dobre uporabe prijedloga pred, tj. njegove uporabe u mjesnome značenju: Stani pred prodavaonicu.

prilikom

Prijedlog prilikom ne treba upotrebljavati u označivanju okolnosti. Umjesto toga prijedloga treba upotrijebiti prijedlog pri.

NE	DA
prilikom upoznavanja	pri upoznavanju
prilikom izrade	pri izradi

radi, zbog

Prijedlog radi uvodi namjeru, a ne uzrok: Pio je lijekove radi ozdravljenja. (s namjerom da ozdravi).

Uzrok uvodi prijedlog zbog:

NE	DA
Bio je tužan radi neuspjeha.	Bio je tužan zbog neuspjeha. (neuspjeh je uzrok tuzi)

Nerijetko je teško razlučiti je li riječ o namjeri ili o uzroku (npr. Zatvoreno radi/zbog preuređenja.). U takvome je slučaju bolje upotrijebiti uzročni prijedlog zbog jer je u namjeru uvijek uključen i uzrok.

s(a)

Treba razlikovati prijedložni i neprijedložni instrumental, tj. prijedložni instrumental društva (Idem u šetnju s Marijom.), načina (obaviti posao s veseljem) i vremena (s dolaskom proljeća) i neprijedložni instrumental sredstva. Kad se imenicom u instrumentalu izriče sredstvo, ne treba upotrebljavati prijedložni instrumental:

NE	DA
doputovati s vlakom	doputovati vlakom
zapisati s olovkom	zapisati olovkom

Prijedlog s navezuje se ispred riječi koje počinju glasovima:

s	sa sestrom, sa slonom, sa sigurnošću
š	sa šumom, sa šibicama, sa šaljivčinom
z	sa zebnjom, sa zarukama, sa zahvalnošću
ž	sa životinjama, sa živicom, sa živahnošću

Prijedlog s navezuje se i ispred riječi koje počinju izgovorno teškom suglasničkom skupinom: sa Ksenijom, sa psom. Prijedlog s navezuje se u instrumentalu zamjenice ja: sa mnom.

U svim ostalim slučajevima izgovara se i piše s: s mišlju, s bratom, s majkom, s pomoću.

I ostali se prijedlozi katkad navezuju. Nenavezani su prijedlozi s, k, pred, uz, niz, a navezani su prijedlozi sa, ka, preda, uza, niza. Prijedlozi se navezuju kad riječ iza njih počinje glasom istim kao završni glas prijedloga ili njemu sličnim glasom.

unatoč i usprkos

Prijedlozi unatoč i usprkos imaju dopunu u dativu, a ne u genitivu.

NE	DA
unatoč visokih temperatura	unatoč visokim temperaturama
unatoč nevremena	unatoč nevremenu
usprkos njegovih nastojanja	usprkos njegovim nastojanjima

Prijedlog uprkos ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku i ne treba ga u njemu upotrebljavati.

uslijed

Umjesto prijedloga uslijed bolje je u biranijemu stilu upotrebljavati prijedlog zbog:

NE	DA
Zakasnili su uslijed nevremena.	Zakasnili su zbog nevremena.
Uslijed nepovoljnih prilika morali su prodavati dragocjene predmete.	Zbog nepovoljnih prilika morali su prodavati dragocjene predmete.

U standardnome jeziku treba izbjegavati uporabu ustrojstva za + infinitiv.

NE	DA
Knjiga je zanimljiva za čitati.	Knjiga je zanimljiva za čitanje.
To je bilo strašno za vidjeti.	To je bilo strašno vidjeti.

Prijedlog za ne treba upotrebljavati za označivanje cilja uz glagole kretanja:

NE	DA
letjeti za Beč	letjeti u Beč
putovati za Osijek	putovati u Osijek

Prijedlog za ne treba upotrebljavati ni u rečenicama u kojima se uz komparativ izriče kakva mjera:

NE	DA
Urod je bio za deset posto veći nego prošle godine.	Urod je bio deset posto veći nego prošle godine.
On je bio za deset centimetara viši od Jakova.	On je bio deset centimetara viši od Jakova.

zahvaljujući

Riječ zahvaljujući u prijedložnoj funkciji treba upotrebljavati samo u rečenicama u kojima je riječ o kakvoj pozitivnoj posljedici, npr.:

Zahvaljujući svojemu trudu, dobro smo prošli na maturi.

Nju ne treba upotrebljavati u rečenicama u kojima je riječ o kakvoj negativnoj posljedici. U tome slučaju umjesto zahvaljujući treba upotrijebiti uzročni prijedlog zbog.

NE	DA
Zahvaljujući njihovoj brzopletosti, plan je propao.	Zbog njihove brzopletosti plan je propao.

Dopune uz dva prijedloga

Kad su dva prijedloga povezana veznikom, a svaki od njih zahtijeva dopunu u drugome padežu, svakomu prijedlogu treba pridružiti odgovarajuću dopunu.

NE	DA
Posadili smo cvijeće u i oko kuće.	Posadili smo cvijeće u kući i oko nje., Posadili smo cvijeće u kući i oko kuće.
Ići će u kazalište s ili bez prijateljice.	Ići će u kazalište s prijateljicom ili bez prijateljice. Ići će u kazalište s prijateljicom ili bez nje.

Veznici

bez da > a/i

Ustrojstva s veznikom bez da sintaktičke su prevedenice iz njemačkoga (ohne das). U njima umjesto toga veznika treba upotrebljavati veznik a ili veznik i:

Ušao je bez da je pozdravio.

Ušao je i nije pozdravio.

Ušao je, a nije pozdravio.

bez obzira što > bez obzira na to što

Dopusni je složeni veznik bez obzira na to što. Umjesto njega u standardnome jeziku ne treba upotrebljavati složeni veznik bez obzira što.

NE	DA
Bez obzira što nisu uspjeli, pokušat će ponovno.	Bez obzira na to što nisu uspjeli, pokušat će ponovno.

budući > budući da

Veznik budući ne pripada standardnomu jeziku. Umjesto njega treba upotrebljavati veznik budući da:

NE	DA
Budući je zabava bila gotova, pošli su kući.	Budući da je zabava bila gotova, pošli su kući.

budući da / jer

Budući da uzročni je veznik koji treba upotrebljavati isključivo na početku rečenice, tj. samo kad u zavisnosloženoj uzročnoj rečenici zavisna surečenica prethodi glavnoj. Ne treba ga upotrebljavati u običnome (glavna – zavisna) poretku surečenica.

Nisu se dogovorili budući da nisu mogli uskladiti mišljenja.

Nisu se dogovorili jer nisu mogli uskladiti mišljenja.

Budući da nisu mogli uskladiti mišljenja, nisu se dogovorili.

da bi (u suprotnome i sastavnome značenju) > a/ali/i

Da bi namjerni je veznik i ne treba ga upotrebljavati u rečenicama kojima se ne izriče da se što čini s kakvom namjerom, npr.:

NE	DA
Pokušali su pobjeći da bi ih uhvatili i istukli.	Pokušali su pobjeći, ali uhvatili su ih i istukli.
Otputovao je na ljetovanje da bi tamo umro.	Otputovao je na ljetovanje i tamo umro.

Taj je veznik dobro upotrebljavati samo ako se njime uvodi zavisna rečenica kojom se izriče namjera, npr.: Učinili su sve da bi popravili svoje odnose. (Učinili su sve s namjerom da poprave svoje odnose.)

iza kako > nakon što / pošto

U vremenskim rečenicama ne treba u standardnome jeziku upotrebljavati veznik iza kako. Umjesto njega treba upotrebljavati veznik nakon što ili veznik pošto:

Iza kako je došao, otišao je spavati.

Nakon što je došao, otišao je spavati.

Pošto je došao, otišao je spavati.

mada > iako / premda

Hrvatskomu standardnom jeziku ne pripada dopusni veznik mada. Umjesto njega treba upotrebljavati veznike iako i premda.

Uspjeli su mada je bilo teško.

Uspjeli su iako je bilo teško.

Uspjeli su premda je bilo teško.

niti... ni / ni... niti > ni... ni

U standardnome jeziku ne treba upotrebljavati vezničke parove ni ... niti i niti... ni. Umjesto njih treba upotrebljavati simetrični par ni... ni.

NE	DA
Posao nije bio ni opasan niti težak. Posao nije bio niti opasan niti težak.	Posao nije bio ni opasan ni težak.

Rečenicu treba pokušati uspostaviti s veznikom ni. Tek ako to nije moguće, treba upotrijebiti veznik niti. To pravilo vrijedi za neutralni kontekst jer veznik niti može služiti i isticanju.

no međutim > no/međutim

Ne treba upotrebljavati pleonastičnu skupinu (skupinu koja udvaja isto značenje) no međutim. Umjesto nje treba upotrijebiti ili veznik no ili prilog međutim.

Sve su pokušali, no međutim nisu uspjeli.

Sve su pokušali, no nisu uspjeli.

Sve su pokušali, međutim nisu uspjeli.

pošto > budući da / jer

Pošto je isključivo vremenski veznik i ne treba ga upotrebljavati na mjestu uzročnih veznika.

NE	DA
Bila je žalosna pošto ju je razočaralo njegovo ponašanje.	Bila je žalosna jer ju je razočaralo njegovo ponašanje.

Primjer je dobre uporabe veznika pošto: Pošto se vratila sa sastanka s Markom, otišla je prileći.

prije nego > prije nego što

Standardnomu jeziku pripada veznik prije nego što, a ne pripada mu veznik prije nego.

NE	DA
Prije nego se udala, živjela je s roditeljima.	Prije nego što se udala, živjela je s roditeljima.

radi toga što / zbog toga što

Kao što se griješi tako da se prijedlog radi nerijetko upotrebljava na mjestu prijedloga zbog, i veznička se skupina radi toga što nerijetko upotrebljava na mjestu uzročnih veznika i vezničkih skupina. Tom se skupinom uvodi isključivo namjerna surečenica (ona dakle može stajati samo tamo gdje je zamjenjiva skupinom s namjerom da, tj. kad uvodi namjernu surečenicu).

NE	DA
Bila je sretna radi toga što ju je zaprosio.	Bila je sretna zbog toga što ju je zaprosio.

s obzirom da / obzirom da > s obzirom na to da

Uzročni je složeni veznik s obzirom na to da. Umjesto njega u standardnome jeziku ne treba upotrebljavati veznike obzirom da, s obzirom da, obzirom na to da:

NE	DA
S obzirom da je mnogo radio, brzo je napredovao., Obzirom da je mnogo radio, brzo je napredovao.	S obzirom na to da je mnogo radio, brzo je napredovao.

ukoliko > ako

Umjesto veznika ukoliko, koji je veoma čest u administrativnome stilu, bolje je upotrebljavati veznik ako.

NE	DA
Ukoliko se pojave problemi, odmah će ih riješiti.	Ako se pojave problemi, odmah će ih riješiti.

zato jer / stoga jer / zbog toga jer > jer

Vezničke skupine zato jer, stoga jer, zbog toga jer pleonastične su jer i sam veznik jer uvodi uzročnu rečenicu, pa se njima nepotrebno udvaja isto (uzročno) značenje.

NE	DA
Bila je tužna zato jer je otišao.	Bila je tužna jer je otišao.
Nije joj mogao to dati stoga jer nije bilo njegovo.	Nije joj mogao to dati jer nije bilo njegovo.
Bili su radosni zbog toga jer im se kći udala.	Bili su radosni jer im se kći udala.