Pravopis

Hrvatski na maturi

Glasovi i skupine glasova

Glas č

Glas č pojavljuje se:

– u riječima kojima postanak nije vidljiv: čarapa, čaša, četiri, činovnik, čist, čitati, ključ

– u anglizmima: čarter, čip, meč, sendvič

– u sufiksu -ič kojim završavaju neka slavenska prezimena (patronimi): (Akakij) Akakijevič (Bašmačkin), (Fjodor) Mihajlovič (Dostojevski), (Rodion) Romanovič (Raskoljnikov)

– u oblicima i izvedenicama prema c i k u korijenu ili osnovi riječi:

baciti	bačen
lovac	lovče, lovčev, lovački
mrak	mračan, mračnjak
srce	srčani
učenik	učeniče, učenički
vikati	vičem... viču

– u sufiksima:

-ač	svirač	-čić	patuljčić	-ičast	plavičast
-čanin	Dubrovčanin	-ič	branič, gonič, ribič, vodič	-ički	turistički
-čica	cjevčica	-ičar	rizničar	-ačke	naglavačke

Glas ć

Glas ć pojavljuje se:

– u riječima kojima postanak nije vidljiv: kći, kuća, mećava, moć, noć, sinoć, svećenik, šećer

– u infinitivu glagola na -ći: leći, peći, pomoći, reći, sjeći, teći

– u oblicima glagola htjeti: hoću, hoćeš, hoće, hoćemo, hoćete, hoće; ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će

– u glagolskome prilogu sadašnjem: čitajući, gledajući, pjevajući, promatrajući, skačući

– u sufiksu -ić, kojim završavaju mnoga hrvatska prezimena: Andrić, Kovačić, šimić, Vidrić

– u oblicima i izvedenicama prema t i đ u korijenu ili osnovi riječi:

starost	starošću
kretati	krećem... kreću
ljut	ljući
smeđ	smećkast

– u sufiksima:

-ać	srndać	-oća	slatkoća
-čić	žapčić	-aći	pisaći
-ić	stolić	-eći	teleći

Glas dž

Glas dž pojavljuje se:

– u turcizmima: džamija, džep, džezva

– u anglizmima: džem, džemper, džins, džip

– u sufiksu -džija: buregdžija, galamdžija

– ispred b prema osnovnome č zbog jednačenja po zvučnosti: jednadžba (jednač + ba), narudžba (naruč + ba), svjedodžba (svjedoč + ba).

Glas đ

Glas đ pojavljuje se:

– u riječima kojima postanak nije vidljiv: anđeo, đon, đurđica, hrđa, lađa, smeđ, smuđ

– u oblicima i izvedenicama prema osnovnome d:

glad	glađu
grozd	grožđe, grožđani
mlad	mlađi
sagraditi	sagrađen

Glas j

Glas j pojavljuje se:

– između dvaju samoglasnika: ideja, matineja, milijun, socijalist

– u imperativu: dobij, nalij, pij, popij, razbij

NE	DA
dobi	dobij
popi	popij
razbi	razbij

– u sklonidbi riječi i tvorbi posvojnih pridjeva od riječi koje završavaju na:

-i	G alibija, D alibiju (< alibi); G taksija, D taksiju (< taksi); G Tonija, D Toniju (< Toni)
-io	G Marija, D Mariju (< Mario); G radija, D radiju (< radio)
-ia	G Lucije, D Luciji (< Lucia); G Marije, D Mariji (< Maria)

Glas j umeće se između osnove i nastavka u oblicima riječi koje na [i] završavaju u IZGOVORU. To znači da strana imena moramo IZGOVORITI kako bismo znali kako ih napisati. Ime Johnny i prezime Vigny završavaju glasom [i] iako im je u zapisu završno slovo y. Svim se stranim imenima koja završavaju glasom [i] u sklonidbi i tvorbi posvojnih pridjeva umeće j između osnove i nastavka:

N	Alighieri	Giovanni	Valéry	de Vigny
G	Alighierija	Giovannija	Valéryja	de Vignyja
D	Alighieriju	Giovanniju	Valéryju	de Vignyju
A	Alighierija	Giovannija	Valéryja	de Vignyja
V	Alighieri	Giovanni	Valéry	de Vigny
L	Alighieriju	Giovanniju	Valéryju	de Vignyju
I	Alighierijem	Giovannijem	Valéryjem	de Vignyjem

Prezime Boccaccio ne završava skupinom glasova io. To se ime izgovara [bokačo]. Stoga se oblici imena Boccaccio pišu bez j između osnove i nastavka: G Boccaccia, D Boccacciu..., a posvojni je pridjev Boccacciov. U prezimenu Hemingway y se čita kao j, pa se između osnove i nastavka u oblicima toga prezimena ne umeće j: G Hemingwaya, D Hemingwayu, A Hemingwaya, V Hemingwayu, L Hemingwayu, I Hemingwayem.

Prezime Camus [kami] i ime Denis [deni] također u izgovoru završavaju glasom [i]. I oblici toga prezimena i imena pišu se tako da se prije padežnoga nastavka umetne j:

N	Camus	Denis*
G	Camusja	Denisja
D	Camusju	Denisju
A	Camusja	Denisja
V	Camus	Denis
L	Camusju	Denisju
I	Camusjem	Denisjem

*Drugo je ime Denis koje se čita [denis] i sklanja ovako: G Denisa, D Denisu, A Denisa, V Denise, L Denisu, I Denisom.

Glas j ne pojavljuje se:

– u glagolskome pridjevu radnome muškoga roda glagola na -jeti (npr. htjeti, voljeti, visjeti):

NE	DA
htjeo	htio
visjeo	visio
voljeo	volio

O odnosu glagola na -iti i -jeti vidi u poglavlju Glagolski pridjev radni.

Jednačenje glasova po zvučnosti

Ako se zvučni suglasnik nađe ispred bezvučnoga, zvučni se suglasnik mijenja u bezvučni.

Z + B > BB

Ako se bezvučni suglasnik nađe ispred zvučnoga, bezvučni se suglasnik mijenja u zvučni.

B + Z > ZZ

bezvučni	p	t	k	s	š	č	ć	c	h	f
zvučni	b	d	g	z	ž	dž	đ	-	-	-

U skladu s tim piše se: natporučnik, niska, pothodnik, potpaliti, prethoditi, ropstvo, svjedodžba, svadba, teška.

Jednačenje po zvučnosti ne bilježi se:

– kad je d ispred:

s	gradski, predsjednik, predstava
š	odšetati, odškrinuti
c	odcijepiti, podcrtati
č	odčepiti, podčiniti

– iza prefiksa ispod- i iznad- : ispodprosječan, iznadprosječan

– u riječima podtekst, podtip, podtočka i uzšetati se.

Jednačenje glasova po mjestu tvorbe

Nenepčani (nepalatalni) suglasnici s, z, h ispred nepčanih (palatalnih) suglasnika š, ž, ć, č, dž, đ, lj, nj, j prelaze u suglasnike š, ž, š:

nenepčani	s	z	h
nepčani	š	ž	š

U skladu s tim izgovara se i piše: grožđe, oraščić, ražalostiti, snalažljiv.

Zubni suglasnik n prelazi u dvousneni suglasnik m ispred dvousnenoga suglasnika b: činiti – čimbenik, obrana – obrambeni, prehrana – prehrambeni, stan – stambeni.

Jednačenje po mjestu tvorbe ne bilježi se na granici osnova: jedanput, stranputica.

Ispadanje glasova

Kad se dva ista suglasnika nađu jedan do drugoga, najčešće se izgovara i piše samo jedan: bez+zvučan – bezvučan, pred+dvor+je – predvorje.

Izgovaraju se i pišu udvojeni suglasnici:

– u superlativu pridjeva i priloga kojima komparativ počinje glasom j: najjači, najjednostavniji, najjužniji

– u nekim složenicama: naddržavni, preddiplomski, poddijalekt, izvannastavni, nuzzarada.

U izgovoru oblika imenica na -tak, -tac, -dak i -dac ispadaju suglasnici t i d. Tako se množina imenica zadatak i napredak izgovara [zadaci] i [napreci]. Međutim, to se ispadanje NE bilježi u pismu, pa se množina tih imenica zapisuje zadatci i napredci. S t i d treba zapisivati i množinu ostalih imenica koje završavaju na -tak, -tac, -dak i -dac: curetak – curetci, kutak – kutci, metak – metci, otpadak – otpadci, podatak – podatci, privitak – privitci, trenutak – trenutci itd.

	jd.	mn.	jd.	mn.	jd.	mn.	jd.	mn.
N	zadatak	zadatci	svetac	svetci	otpadak	otpadci	sudac	sudci
G	zadatka	zadataka	svetca	svetaca	otpatka	otpadaka	sudca	sudaca
D	zadatku	zadatcima	svetcu	svetcima	otpatku	otpadcima	sudcu	sudcima
A	zadatak	zadatke	svetca	svetce	otpadak	otpatke	sudca	sudce
V			svetče	svetci			sudče	sudci
L	zadatku	zadatcima	svetcu	svetcima	otpatku	otpadcima	sudcu	sudcima
I	zadatkom	zadatcima	svetcom	svetcima	otpatkom	otpadcima	sudcem	sudcima

D i t bilježe se i u:

– posvojnim pridjevima od imenica na -tak, -tac, -dak i -dac: očevidčev, sudčev, svetčev

– umanjenicama od tih imenica i imenica na -tka: krletčica, otpadčić, podatčić, zadatčić.

U oblicima imenice otac bilježi se t: G oca, D ocu, A oca, V oče, L ocu, I ocem. T se ne bilježi ni u pridjevu očev.

Ije/je/e

Neke riječi imaju dug odraz jata i pišu se s ije, npr.: bijel, cvijet, dijete, lijep, mlijeko, osmijeh, razumijevanje, riječ, svijet, tijelo.

Neke riječi imaju kratak odraz jata i pišu se s je, npr.: čovjek, medvjed, mjesto, savjest, sjena.

Do zamjene ije s je ili e dolazi:

u nesvršenim glagolima na -ivati, -avati	obavijestiti – obavještavati/obavješćivati, ocijeniti – ocjenjivati, osvijetliti – osvjetljavati/osvjetljivati, upotrijebiti – upotrebljavati
u komparativu i superlativu pridjeva i priloga	bijel – bjelji – najbjelji, lijep – ljepši – najljepši, lijepo – ljepše – najljepše
u imenicama ženskoga roda s proširenom osnovom u G mn.	popijevka – popjevaka, pripovijetka – pripovjedaka (uz pripovijetka i pripovijetki)
u tvorbi (često)	cijev – cjevčica (ali cijevka), cvijet – cvjetić (ali cvijetak), lijep – ljepuškast, ocijeniti – ocjenjivač, ozlijediti – ozljeda, plijeniti – pljenidba, rijeka – rječica

Do zamjene je s ije dolazi:

u oblicima glagola sjeći i glagola izvedenih od glagola sjeći	sjeći – siječem, presjeći – presiječem
u nesvršenim glagolima (prema svršenima)	doliti – dolijevati, dospjeti – dospijevati, odoljeti – odolijevati, razumjeti – razumijevati, zastarjeti – zastarijevati

Glagoli koji u osnovi imaju riječi mjesto, mjera, sjesti i sjena nikad se ne pišu s ije: namjestiti, namještati, smjestiti, smještati, izmjeriti, mjeriti, odmjeriti, odmjeravati, zamjeriti, zamjerati, sjesti, sjedati, presjesti, presjedati, zasjeniti, zasjenjivati, osjenčati, sjenčati.

U pridjevu trpnome uvijek je odraz jata isti kao u infinitivu:

INFINITIV	Pridjev trpni
cijeniti	cijenjen
ocijeniti	ocijenjen
primijeniti	primijenjen
unaprijediti	unaprijeđen

Razlikuje se slijedeći, svijetleći (prilozi) od sljedeći, svjetleći (pridjevi):

PRILOZI	PRIDJEVI
Slijedeći Emmu, došao je do hotela.	Sljedeći će put razboritije postupiti.
Svijetleći pred sobom, išao je kroz šumu.	Kupio je svjetleći ukras za sobu.

Iza pokrivenoga r (glasa r kojemu prethodi suglasnik iza kojega nije morfemska granica) treba izgovarati i pisati e, a ne je u tvorenicama od riječi brijeg (bregovit, brežuljak), krijepiti (krepak, krepost), strijela (strelica, streljivo), vrijediti (vredniji, vrednovanje) itd. Treba izgovarati i pisati pogrešan, pogreška, pogrešno (a ne pogrješan, pogrješka, pogrješno).

Iza pokrivenoga r može se izgovarati i pisati i e i je:

– u množini imenica poput brijeg, crijep i grijeh: bregovi i brjegovi, crepovi i crjepovi, grehovi i grjehovi

– u izvedenicama od riječi grijeh (osim riječi pogrešan, pogreška i pogrešno): bezgrešan i bezgrješan, grešnik i grješnik

– u izvedenicama od glagola spriječiti i unaprijediti: sprečavati i sprječavati, sprečavanje i sprječavanje, unapređivati i unaprjeđivati, unapređivanje i unaprjeđivanje.

Veliko i malo početno slovo

Velikim se početnim slovom pišu:

– imena i prezimena ljudi, imena gradova, država, ustanova, ulica, trgova itd.: Marko Marulić, Zagreb, Hrvatska, Institut za arheologiju, Ulica senjskih uskoka, Trg bana Josipa Jelačića

– posvojni pridjevi (pridjevi na -ov, -ev, -in) izvedeni od imena i prezimena: Markov, Marulićev, Voltaireov, Balzacov, Hugoov, Kafkin

– imena ratova, bitaka, buna itd.: Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat, Francuska revolucija, Krbavska bitka, Seljačka buna, Domovinski rat

– sve riječi osim prijedloga i veznika u višerječnim imenima:

naseljenih mjesta	Dugo Selo, Sveti Petar u šumi, Velika Mlaka
država	Republika Hrvatska, Sjedinjene Američke Države
kontinenata	Južna Amerika, Sjeverna Amerika

– samo prva riječ u ostalim višerječnim zemljopisnim imenima: Boka kotorska, Dalmatinska zagora, Dugi otok, Hrvatsko zagorje

– imena stanovnika naseljenih mjesta, područja, država, kontinenata: Bavarac, Brođanka, Europljanin, Francuz, Nijemac, Njemica, Slavonac, Splićanka, Zagrepčanin.

Malim se početnim slovom pišu:

– nazivi pokreta i smjerova te povijesnih razdoblja: futurizam, hrvatska moderna, klasicizam, manirizam, realizam, renesansa, romantizam, srednji vijek

– odnosni pridjevi (pridjevi na -ski, -ni i -ji) izvedeni od imena: božićni, europski, francuski, hrvatski, uskrsni; bodlerovski, donkihotovski, kafkijanski, kamijevski, matoševski, šekspirovski

– sveti, sveta ili sv. uz ime svetca ili svetice: sveti Stjepan, sv. Petar, crkva svetoga Petra, sveta Barbara, crkva sv. Ane

ime	posvojni pridjev	odnosni pridjev
Čehov	Čehovljev	čehovljevski
don Quijote	don Quijoteov	donkihotovski
Hugo	Hugoov	igoovski
Kafka	Kafkin	kafkijanski
Shakespeare	Shakespeareov	šekspirovski
Werther	Wertherov	verterovski

Treba razlikovati:

djelo	lik
Dundo Maroje	dundo Maroje
Otac Goriot	otac Goriot
Krčmarica Mirandolina	krčmarica Mirandolina

Pravopisni znakovi

Točka

Točka se piše na kraju izjavne rečenice.

Točka se piše uz redne brojeve bez obzira na to je li riječ o arapskome ili rimskome broju: 1. poglavlje, 15. travnja 2014., futur II., kondicional I., Petar Krešimir IV.

Zarez

Zarez se piše:

u inverziji (u poretku zavisna surečenica – glavna surečenica, kad je ime ispred prezimena itd.)	Ako me voliš, dođi. Bovary, Charles
pri rečeničnome umetanju	Lotta je, nije jasno zašto, otvorila prozor.
iza vokativa	Phoebe, čuješ li me?
ispred veznika suprotnih rečenica (a, ali, nego, no, već*)	Ona pjeva, a Lovro je promatra. Htjeli smo doći, ali smo zaboravili. Nije se naljutio, nego je umoran.
ispred veznika zaključnih rečenica (dakle, zato, stoga)	Bila je pametna, zato su je ljudi voljeli.
ispred veznika isključnih rečenica (samo, samo što, jedino, jedino što)	Svi su otišli, samo je Eugène ostao.
ispred tj.	Postigli su mnogo, tj. više od očekivanoga.

* Zarez se piše ispred nego i u rečenicama suprotnoga značenja kojima se izriče gradacija (nije… nego, ne samo da nije… nego): Nije bila samo lijepa, nego i pametna.

Zarez se ne piše:

u poretku glavna surečenica – zavisna surečenica	Volio ju je jer je bila pametna. Došao je na večeru iako ga nisu pozvali.
ispred veznika sastavnih surečenica* (i, pa, te, ni, niti)	Ona je lijepo svirala i dobro pjevala. Ušao je te ga pozdravio.
iza priložnih oznaka kad njima počinje rečenica	Sutra u pet sati dođi k meni.
ispred nego koji je komparativna čestica	Ona je bila bolja nego on.
na kraju redaka u uspravnome nabrajanju	Struktura sastavka uključuje: – uvod u temu – razradu teme – zaključak.
ispred itd.	Znao je engleski, njemački, francuski itd.

* Ispred veznika sastavnih rečenica piše se zarez ako su surečenice u odnosu uzroka i posljedice: Pao je hodajući prema trgu, pa je završio u bolnici.

Crtica i spojnica

Crtica i spojnica razlikuju se:

– po duljini: spojnica je kraća (-), a crtica dulja (–)

– po bjelinama: oko spojnice nema bjelina (npr. spomen-ploča), a bjeline se nalaze s obiju strana crtice (npr. utakmica Dinamo – Hajduk).

Spojnica se piše:

u polusloženicama	spomen-ploča, remek-djelo, povijesno-zemljopisni
pri dodavanju padežnoga ili tvorbenoga nastavka pokrati	u EU-u, EU-ov (ne: EUu, EUov)

O značenju spojnice u imenicama i pridjevima vidi u poglavlju Sastavljeno i nesastavljeno pisanje. Vidi i poglavlje Sklonidba pokrata.

Spojnica se ne piše pri dodavanju padežnoga ili tvorbenoga nastavka stranim imenima:

NE	DA
Giovanni-ja, Giovanni-jev	Giovannija, Giovannijev
Schiller-a, Schiller-ov	Schillera, Schillerov
New York-a	New Yorka

Crtica se piše:

za označivanje odnosa ‘od do’

autocesta Zagreb – Karlovac, 1955. – 2005.

za označivanje odnosa dviju strana

pregovori Hrvatska – EU, utakmica Dinamo – Hajduk

pri uvođenju redaka u uspravnome nabrajanju:

Govor ima trodijelnu strukturu:

– uvod

– središnji dio

– završnu riječ.

Crtica znači ‘od do’, pa je pogrešno umjesto nje upotrebljavati spojnicu ili uz nju upotrebljavati jedan od tih prijedloga:

NE	DA
18-20 godina	18 – 20 godina
od 2009. – 2011.	2009. – 2011.

Navodnici

Navodi (citati) pišu se u navodnicima. Znak „ označuje početak navoda, a znak ” njegov završetak. Jednostruke navodnike (‘ ’) pri navođenju ne treba upotrebljavati osim ako je riječ o navodu unutar navoda: Bio je s njom kad je rekla: „Otac mi je kazao: ‘Stalo mi je samo do vaše sreće!’”

Ako je u nazivu škola ili drugih ustanova ime u nominativu, ono se piše u navodnicima i ne sklanja se: Osnovna škola „Dragutin Tadijanović”, G Osnovne škole „Dragutin Tadijanović”. Ako je ime u genitivu, piše se bez navodnika: Osnovna škola Dragutina Tadijanovića.

Ako su riječi u navodnicima na kraju rečenice, najprije se pišu navodnici pa točka (npr.: Završio sam Osnovnu školu „Dragutin Tadijanović”.), a ako je navedena cijela rečenica, stavlja se točka pa navodnik (npr. Rekao je: „Žao mi je.”).

Pravopisni znakovi u navođenju

Pri navođenju treba voditi računa o pravopisnim znakovima. U rukom pisanome tekstu navod se donosi u navodnicima („”).

„Ne znam gdje smo”, rekao je otac.

„Gdje smo?” upitao je otac.

„Ne prilazi!” povikao je.

Otac je rekao: „Ne znam gdje smo.”

Otac je upitao: „Gdje smo?”

Povikao je: „Ne prilazi!”

„Ne znam gdje smo”, rekao je otac i dodao: „Nemojte se bojati.”

„Gdje smo?” upitao je otac i nastavio: „Nemojte se bojati.”

„Ne prilazi!” povikao je i zaprijetio: „Ni koraka bliže!”

„Ja se”, rekao je, „ničega ne bojim.”

„Petre,” pozvao me, „dođi bliže!”

„Nisam se snašao,” rekao je, „žao mi je.”

U računalno pisanome tekstu upotrebljavaju se navodnici ili crtice.

Bjelina

Bjelina se piše:

iza točke, uskličnika ili upitnika na kraju rečenice	Rekla mu je da dođe. Došao je. Jesi li mu rekla da dođe? Ne želi doći bez poziva. Reci mu da dođe! Ne želi doći ako ga ne pozoveš.
iza zareza ili točke sa zarezom	Ana pjeva, a Marko pleše. Ne znam što mu je; ne javlja se, ne piše.
između broja i znaka mjerne jedinice ili znaka za postotak (%)	3 m, 17 h, 30 %
s obiju strana crtice	utakmica Rijeka – Osijek 1960. – 1972.
između rednih brojeva koji označuju dan, mjesec i godinu	1. 4. 2013. (bolje: 1. travnja 2013.)

Bjelina se ne piše:

između zagrada i teksta u zagradama	Rekla mu je (nije joj povjerovao) da će doći.
između navodnika i teksta u navodnicima	Rekao je: „Već je pet sati.”
između dvaju pravopisnih znakova	Rodio se 1932., a umro 1977. godine.

Sastavljeno i nesastavljeno pisanje

Imenice

Sastavljeno se pišu zanijekane imenice: neznanje, neugoda, nepamet.

Sastavljeno se pišu imenice tvorene prefiksoidima:

audio	audiotehnika, audiouređaj, audiovrpca
auto	autoklub, autopraonica
bio	bioproizvod, biouzgoj
eko	ekogospodarstvo, ekoproizvod, ekouzgoj
foto	fotoaparat, fotoklub
moto	motoutrka
radio	radioveza, radiopostaja
video	videovrpca, videosnimka

Sa spojnicom se pišu:

– imenice koje se sastoje od dvaju dijelova od kojih se prvi dio ne sklanja: remek-djelo, spomen-ploča

– imenice koje u prvome dijelu imaju jednoslovnu kraticu ili oznaku: C-dur, c-mol, e-pošta, o-noge.

Bez spojnice se pišu:

– izrazi koji se sastoje od višeslovne pokrate i imenice: PEN klub, SF roman, TV pretplata, USB memorija

– izrazi u kojima je prvi dio nesklonjivi pridjev: bež suknja, drap hlače.

Nesastavljeno se pišu prijedlog u i lokativ imenice red u izrazu biti u redu, npr.: To nije u redu. Više o odnosu imenica sa spojnicom i izraza pridjev + imenica vidi u poglavlju Imenica sa spojnicom / pridjev + imenica.

Pridjevi

Sastavljeno se pišu zanijekani pridjevi: nelijep, nepismen, nezanimljiv. Sastavljeno se pišu i zanijekani glagolski pridjevi: neprihvaćen, nedorečen, neispunjen.

Sa spojnicom se pišu pridjevi nastali od dviju riječi koje označuju dva pojma:

pridjev	nastao od
povijesno-zemljopisni	povijesni i zemljopisni
zeleno-žut	zelen i žut (označuje dvije jasno odijeljene boje)

Sa spojnicom se pišu i pridjevi izvedeni od više prezimena, npr.
Broz-Ivekovićev rječnik.

Sastavljeno se, kao jedna riječ, pišu pridjevi nastali od dviju riječi koje označuju jedan pojam:

pridjev
književnoteorijski	prema književna teorija
povijesnojezični	prema povijest jezika
zelenožut	žut prožet zelenim (označuje jednu boju, nijansu žute boje)

Zamjenice

Zamjeničke nenaglasnice me, te, nj, se i instrumental mnom pišu se odvojeno od prijedloga:

NE	DA
name, predame, uzame	na me, preda me, uza me
nate, podate, ute	na te, poda te, u te
nanj, podanj, ponj, predanj, sanj	na nj, poda nj, po nj, preda nj, sa nj
nase, predase, use	na se, preda se, u se
samnom	sa mnom

Zamjenice štogod, tkogod, kakavgod itd. (koje znače ‘nešto, netko, nekakav’) treba razlikovati od izraza što god, tko god, kakav god (koji znače ‘bilo što, bilo tko, bilo kakav’):

Želiš li štogod?	što god želiš, dobit ćeš.
Je li tkogod došao?	Tko god dođe, reci mu da uđe.
Imaš li kakavgod kišobran?	Kakav god mi kišobran daš, poslužit će mi.

Brojevi

Nesastavljeno se pišu višerječni glavni i redni brojevi: dvadeset jedan, pedeset sedam, šezdeset tri, tristo osamdeset pet, šesto devedeset osam, tisuću petsto trideset dva.

Sa spojnicom se povezuju dva broja pri izražavanju približne količine: pet-šest, dvadeset-trideset.

Glagoli

Niječnica ne i glagol dvije su riječi, pa se piše: ne žele, ne zna, ne daj, ne bismo.

Jedna su riječ ovi glagolski oblici:

nemoj, nemojmo, nemojte

nemam, nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju

neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće.

Jedna su riječ i oblici hoću, hoćeš, hoće, hoćemo, hoćete, hoće te bismo i biste.

Prilozi

Sastavljeno se pišu riječi koje su prilozi i koje se svojim značenjem razlikuju od prijedložno-padežnih izraza:

prilozi	prijedložno-padežni izrazi
Namjeravao je to napraviti usput.	Uz put raste cvijeće.
Poznat je nadaleko.	Spremao se na daleko putovanje.
Pogledala je nalijevo.	Ne vidi na lijevo oko.
Naučio je pjesmu napamet.	Palo mi je nešto na pamet.

Pisanje riječi iz stranih jezika

Strane su riječi riječi iz drugoga jezika koje se pišu izvorno, kako se pišu u jeziku iz kojega potječu: browser, green room, on-line. Umjesto tih riječi bolje je upotrijebiti hrvatske riječi, a ako se te riječi ipak iz stilskih razloga upotrijebe, treba ih pisati kosim slovima – kurzivom (u tekstu pisanu računalom) ili podcrtati valovitom crtom (u tekstu pisanu rukom). O zamjeni stranih riječi domaćima vidi u poglavlju Riječi koje ne pripadaju standardnomu jeziku.

Posuđenice su riječi iz drugoga jezika koje su prihvaćene u hrvatski jezik i koje su njemu prilagođene na fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj i sintaktičkoj razini. One se pišu fonetizirano, tj. onako kako se izgovaraju: džip, sendvič, intervju.

Izvorno se, tj. onako kako se pišu u jeziku iz kojega se preuzimaju, pišu:

strana osobna imena i prezimena	Goriot, Emma Bovary, Eugène Rastignac, Holden Caulfield, Honoré de Balzac, Edgar Allan Poe
imena stranih gradova (osim egzonima*)	München, New York, Los Angeles

*Egzonimi su imena stranih gradova koja su u hrvatskome prihvaćena u liku koji se ne podudara s izvornim: Beč, Venecija, Budimpešta, Rim.

Imena država pišu se u liku prihvaćenu u hrvatskome jeziku: Italija, Njemačka, španjolska, Sjedinjene Američke Države. O pisanju imena naseljenih mjesta i država vidi u poglavlju Veliko i malo početno slovo.

Stranim riječima (pa tako i imenima) koja završavaju na -i, -io ili -ia u sklonidbi i pri tvorbi posvojnih pridjeva umeće se j između osnove i nastavka ili sufiksa. O umetanju glasa j vidi u poglavlju Glas j.

Fonetizirano se pišu:

egzotizmi*	njoki, tortilja, iglu, sombrero
odnosni pridjevi izvedeni od osobnih imena ili prezimena	šekspirovski, elizabetinski, kamijevski, kafkijanski
etnici (imena stanovnika)	Njujorčanin, Njujorčanka
ktetici (pridjevi od imena mjesta)	njujorški

*Egzotizmi su riječi kojima se označuju različite predmete i pojave povezane s određenom kulturom (najčešće je riječ o nazivima jela, građevina, dijelova odjeće itd.). Izvorno se piše samo egzotizam pizza i njegova izvedenica pizzerija.